Mlada Amerikanka: Kupila sam Kur'an da bi našla stvari sa kojima se ne slažem…

27. maja izgovorila sam šehadet, svjedočenje moje vjere u islam, pred punom džamijom. Međutim, ja nisam postala muslimanka tog dana, ja sam bila muslimanka moj čitav život, ali nisam bila svjesna toga. Uvijek sam vjerovala u Jednog Boga i samo Njega. Ova ideja je jedna od najjednostavnijih, najvažnijih stubova vjere. Razlog zbog kojeg nisam znala da sam muslimanka jeste jer mi to niko nije rekao. Imala sam cimericu muslimanku, srela sam mnogo muslimana, ali mi niko nikad nije rekao u šta muslimani vjeruju. Svo vrijeme sam vjerovala u islam, ali nisam imala pojma da je moja vjera bila ista vjera kao kod miliona ljudi oko mene.

Napokon, nakon godina potrošenih u pokušaj da razumijem svoje vjerovanje, prisustvovajući različitim vjerskim službama i samo vjerovajući u dijelove onoga što sam čula. Bliski prijatelj me je pitao u šta vjerujem. Bili smo prijatelji neko vrijeme ali nikada nismo pričali o vjeri. Objasnila sam svoja osnovna vjerovanja i da vjerujem u Boga, ali ne u trojstvo, i vjerujem u raj i anđele, ali sam isto tako istakla da nisam potpadala u nijednu vjeru i da nisam znala „kako se to zove“. Moj prijatelj mi je rekao da sam svo ovo vrijeme bila u krivu i da se sva moja ubjeđenja slažu sa ubjeđenjima mojih prijatelja koji su muslimani.

U početku sam pomislila da moj prijatelj želi samo da prikaže islam u lijepom svjetlu, pojašnjavajući samo privlačne dijelove vjere. Taj prijatelj bi mi slao ajete iz Kur'ana i ja sam se slagala sa njima, ali sam mislila da on samo izabire i uzima najbolje citate koji bi me još više zainteresirali. Prvi koji sam dobila je bio iz sure Ed-Duha. Jedanaest ajeta koji su sačinjavali ovu suru su bili priča mog života, otišla sam i kupila Kur'an za sebe da bih našla stvari sa kojim se ne slažem da bih ih ukazala svome prijatelju. Nisam mogla naći niti jednu jedinu stvar. Slagala sam se sa svakim ajetom. Lahko sam shvatila zašto doslovni prijevod riječi ajet jeste čudo. Svaki odlomak je čudo, da budem tačnija svaka riječ je čudo.

To je bilo čudo u mome životu da nakon potrage koja je trajala dvadeset godina, nakon što sam bila zbunjena, nakon što sam mislila da neću naći nikoga ko vjeruje kao ja, našla sam Allaha Njegovom voljom. Najbolji dio je, međutim, da je Allah uvijek bio uz mene. Ostajala bi noću budna što duže moguće čitajući Kur'an i plačući, znajući da čitam Istinu. Razmišljam kako je lijepo to što je Allah dao svim ostalim poslanicima sposobnost da učine čuda da bi ljudi njihovog vremena to vidjeli, ali je dao poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, čudo koje ja mogu držati u svojim rukama svaki dan – Kur'an.

Znala sam da sam muslimanka i znala sam da sam toliko blagoslovljena da je Allah htio mene, dvadesetogodišnju studenticu, da dođem Njemu. Kako mogu biti tako sretna? I kako da uradim bilo šta osim da tražim svo moguće znanje i vjeru kada me je On odabrao da dođem u islam?

Ima hadis koji kaže: „Ako se približiš Allahu pedalj, On će se tebi približiti lakat, a ako se ti Njemu približiš lakat, On će se tebi približiti za širinu ispruženih ruku, a ako mu kreneš hodajući, On će ići prema tebi trčeći.“ Pa, ja sam se Njemu približavala miljama i miljama, ali me je On prestigao. Onda sam trčala prema Njemu, a On je prema meni išao brzinom svjetlosti.

Ne želim time da kažem da nije bilo vremena kada sam bila prestravljena. Amerikanci nemaju baš dobro mišljenje o muslimanima, a nakon svih negativnih medijskih predstavljanja očekivala sam svoje prijatelje da se slično osjećaju o ovome. Neki jesu, i ne smeta mi da više ne budemo prijatelji. Prijatelj treba da te prihvati onakvog kakav si, i isto tako treba da te približava Allahu. Druženje sa takvim prijateljima pokazalo mi je da oni nisu ono što je najbolje za mene, i da više volim prijatelje koji su moje vjere.

Kada je vrijeme namaza, mogu ići klanjati bez da se moram objašnjavati. Kada vidimo nekoga ko je „drugačiji“ kako hoda ulicom ne osuđujemo ih, a ne da ih zezamo i zlostavljamo, kako smo to prije radili ja i moji prijatelji. To ne znači da ne dovim (molim) za njih.

Ima prijatelja koji me vole i podržaju bez obzira kakav moj izbor bio, i njima sam zahvalna. Mogu se samo nadati da ih Uzvišeni Allah približi Sebi. Međutim, ono što me iznenađuje kod ovih prijatelja jeste potpuno neznanje po pitanju islama, a nerijetko i o njihovim vlastitim vjerama. Ja nisam znala o islamu prije nego sam ga prihvatila, ali nisam ni pomislila da su svi moji prijatelji podjednako neupućeni u islam kao i u svoje vjere!

Moja najveća počast u životu jeste da budem muslimanka. Moja druga najveća počast jeste da pojašnjavam islam drugima. Zahvalna sam da se ljudi osjećaju prijatno kada su oko mene u prodavnicama, u redu za metro, na poslu, u parku toliko da me pitaju o mojoj vjeri. Samo se nadam da sam dovoljno rječita i učena da govorim o svojoj vjeri.

Nema mi ništa draže od toga da govorim u šta mi vjerujemo i zašto u to vjerujemo. Ne mogu natjerati druge da vjeruju u islam: „Nema prisile u vjeru. Istina se jasno razlikuje od zablude.“[1] Međutim, ja mogu samo podučavati ljude koji ne znaju ništa o islamu o osnovnim vjerovanjima, ne mogu učiti ubjeđenje, to je samo u srcu i to je samo između tebe i Allaha, ali mogu podučavati vjeru i Njegovu poruku. Podučavanje ili dav'ah je ključna stvar u islamu. Islam ne pripada nama, pripada svim ljudima. Islam i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, su milost za čitav svijet.

Ljudi su mi govorili da „se vratim odakle sam došla“ na parkingu trgovačkog centra na što bi ja odgovorila: „Ja sam iz Klivenda.“ Govoreno mi je da „začepim“ kada bih jela sladoled sa prijateljima muslimanima bez ikakvog razloga. Dešavalo bi se da roditelji ne bi dopuštali svojoj djeci da idu igdje blizu mene u restoranima. Dosta ljudi mi je reklo da „me Isus voli,“ ja bih odgovarala „i ja njega volim“. Bio je slučaj kada mi bi žena rekla da me žali zbog načina kako sam obučena kada bih nosila dugu haljinu i rolku, a ona bi gore nosila usku odjeću bez rukava i otkrivenih ramena, a dole mini suknju na što bih ja odgovorila „Dušo, ja tebe još više žalim.“ Dešavalo mi je se da bi roditelji govorili svojoj djeci da ja nosim hidžab jer imam rak. I to je sasvim uredu. Kada bi ovi ljudi znali za mir koji mi imamo u svojim srcima, borili bi se da nam ga uzmu.

Nadam se da ljude još više poučim o našoj vjeri, i nadam se da je više ljudi otvorenog razmišljanja da bi naučili, i ja se nadam da ću nastaviti učiti zauvijek. Podstičem muslimane da upoznaju ljude iz različitih kultura i vjera i da pojasne našu. Nema potrebe da se borimo, ali kako bi lijepo bilo da mi govorimo za sebe, umjesto da pustimo da drugi govore za nas. Molim Allaha da nas nastavi darivati sa Njegovom blagodati imana, i Allahovom voljom jedni druge ćemo približiti Allahu. Molim Allaha da svi budemo u Njegovoj blizini i da budemo počašćeni da vidimo Njegovo Lice jednog dana.

„Mi smo Allahovo i Njemu ćemo se vratiti.“[2]

HannahNemec-Snider
Nacionalnost: Amerikanka.

[1] Prijevod značenja El-Bekare, 2:256.

[2]Prijevod značenja El-Bekare, 2:156.

Preveo: Redžo Muratović

Pred nama je 10 najvrijednijih dana u godini.Iskoristimo ih !

Od ponedeljka, 14.9.2015 počinje 10 najboljih dana u godini…

Uzvišeni Allah odredio je pripadnicima ovog ummeta znatno kraće životne vijekove u odnosu na ranije narode, ali im je, iz Svoje plemenitosti, podario posebne sezonske prilike u kojima se dobra djela višestruko nagrađuju. Koristeći te prilike pripadnici ovog ummeta mogu postići veliki uspjeh za koji bi inače trebao mnogo duži vremenski period proveden u ibadetu i dobrim djelima. Ovim prilikama razbija se ustaljena rutina, praktično se odgaja i usmjerava na povećanje Allahu dragih djela i razvija se jaka i konstantna veza sa Gospodarom.

Jedna od tih posebnih prilika je prvih deset dana hidžretskog mjeseca zul-hidždžeta, a na to upućuju brojni argumenti, od kojih su:

1.    Uzvišeni Gospodar objavio je: ”Tako mi zore, i deset noći“ (prijevod značenja 1. i 2. ajeta iz sure El-Fedžr). Tumačeći značenja ovih Allahovih riječi, poznati komentator Kur'ana Ibn Kesir kazao je: ”Deset noći – odnosi se na prvih deset dana zul-hidždžeta, kao što su to rekli Ibn Abbas, Ibnuz-Zubejr, Mudžahid i brojni drugi.“ (Tefsir Ibn Kesira, 8/390) Uzvišeni Allah zaklinje se čime želi od Svojih stvorenja, a Njegovo zaklinjanje upućuje na vrijednost i veličinu onoga čime se zakleo.

2.    Rekao je Uzvišeni Allah: ‘‘I da bi u poznatim danima, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali.“ (Prijevod značenja 28. ajeta iz sure El-Hadždž) ”Poznati dani” spomenuti u ovom ajetu su deset dana zul-hidždžeta, po mišljenju velikog broja učenjaka. (Tefsir Ibn Kesir, 5/415), a nazvani su tim imenom jer su poznati po svojim vrlinama i blagodatima.

3.    Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Nema dana u kojima je dobro djelo Allahu draže od ovih dana (prvih deset dana zul-hidždžeta). Prisutni su upitali: ”Allahov Poslaniče, i od borbe na Allahovom putu?” Rekao je: ”I od borbe na Allahovom putu, osim čovjeka koji u borbi na Allahovom putu žrtvuje svoj život i imetak.“ (Buhari) Iz hadisa se razumije da je svako dobro djelo koje se učini u prvih deset dana zul-hidždžeta Allahu draže od sličnog djela kada se uradi mimo tih dana. Razumije se, također, da je čovjek koji se trudi da čini dobra djela u ovim danima bolji od borca na Allahovom putu koji na tom putu ne preseli, te da se sva dobra djela u njima, bez izuzetka, višestruko nagrađuju.

4.    Prvih deset dana zul-hidždžeta obuhvata dan Arefata i prvi dan Kurban-bajrama, o kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Najveličanstveniji dan kod Allaha je prvi dan Kurban-bajrama, a zatim dan Arefata.“ (Ebu Davud i Nesai – sahih)

Spomenuti ajeti i hadisi jasno ukazuju na vrijednost tih dana i da vjerniku daju idealnu priliku da ojača svoj iman i opskrbi se duševnom hranom, koja će mu dati elana i olakšati životne teškoće. U ovim danima otvaraju se vrata onima koji se žele nadmetati u činjenju dobrih djela i postizanju visokih stepeni oživljavajući ovaj zapostavljeni sunnet.

Djela koja je pohvalno činiti u prvih deset dana zul-hidždžeta

Shvatili smo koliko su dobra djela u prvih deset dana zul-hidždžeta vrednija od istih u drugom vremenu, te da su takve sezonske prilike blagodat i milost Uzvišenog Allaha koju će sretni iskoristiti. Zbog toga je potrebno ovim danima posvetiti posebnu pažnju i ispuniti ih dobrim djelima svih vrsta, a naročito sljedećim:

1.    Obavljanje hadždža i ‘umre. To je najbolje što se može učiniti u tim danima, jer kome Allah omogući obavljanje hadždža i ‘umre na propisan način, nagrada mu je Džennet. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Umra nakon umre je iskup za grijehe počinjene između njih, a za hadždž mebrur (ispravno obavljen hadždž) nema druge nagrade osim Dženneta.” (Muttefekun alejhi)

2.    Donošenje tekbira i učenje zikra. Rekao je Resulullah, neka je na njega Allahov mir i blagoslov: ”Nema dana koji su veličanstveniji kod Allaha i Njemu draži od ovih deset dana, stoga ih ispunite riječima la ilahe illallah, Allahu ekber i elhamdulillah.“ (Ahmed – sahih) Ibn Omer i Ebu Hurejre, Allah njima zadovoljan bio, izlazili su na pijacu za vrijeme prvih deset dana zul-hidždžeta donoseći tekbire pa su i ostali ljudi, čuvši njihovo tekbiranje, donosili tekbire. (Buharija, muallekan)

–    Tekbiri se uče u svim prilikama tokom ovih mubarek dana, a neposredno nakon namaza propisano ih je učiti u periodu od sabah-namaza na dan Arefata, za one koji nisu na hadždžu, a za hadžije od podne-namaza prvog dana Bajrama, do ikindija-namaza četvrtog dana Bajrama.
–    Preneseno je više načina na koje su ashabi donosili tekbire. Mogu se jednostavno ponavljati riječi: ”Allahu ekber“, a mogu se učiti i na sljedeći način: ”Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illahu vallahu ekber, Allahu ekberu ve lillahu hamd”.
–    Nije propisano zajedničko donošenje tekbira, tako da skupina uči tekbire u isti glas, jer ne postoje predaje od odabranih generacija koje bi to potvrdile. Sunnet je općenito zikriti, a tako i pojedinačno donositi tekbire, dakle svako za sebe.

3.    Dobrovoljni post. Post je ibadet koji je Svemogući Allah pripisao Sebi zbog njegove velike vrijednosti i visokog stepena. U hadisi-kudsijju Uzvišeni Allah kaže: ”Svako djelo sina Ademovog njemu pripada osim posta, on uistinu Meni pripada i Ja ću za njega nagradu dati!“ (Muttefekun alejhi) Prenosi se od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga da su govorile: ”Allahov Poslanik postio je devet dana zul-hidždžeta, dan Ašure i tri dana u svakom mjesecu.“ (Ebu Davud – sahih) Posebno je pohvalno muslimanima koji nisu na hadždžu postiti dan Arefata (9. zul-hidždže), jer je na post tog dana Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, podstakao kazavši: ”Računam da će Allah postom tog dana oprostiti grijehe učinjene u protekloj i grijehe učinjene u narednoj godini.“ (Muslim)

4.    Dobrovoljni namaz. Uz nastojanje da se obavezni namazi klanjaju u džamijama, pohvalno je u tim danima učestati dobrovoljne namaze, jer namaz je jedan od najvrednijih i najkorisnijih ibadeta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obraćajući se Sevbanu, radijallahu anhu, rekao je: ”Nastoj da što više sedždi učiniš, jer za svaku sedždu koju učiniš Allah će te Sebi podići za stepen i grijeh ti oprostiti.“ (Muslim)

5.    Udjeljivanje sadake. Rekao je Uzvišeni Allah: ”O vjernici, udijelite dio od onoga čime vas Mi darujemo, prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! – A nevjernici sami sebi čine nepravdu.“ (Prijevod značenja 254. ajeta iz sure El-Bekare) Stoga je pohvalno uljepšati ove dane i tim ibadetom.

6.    Klanje kurbana u danima Bajrama, jedenje i udjeljivanje kurbanskog mesa.
Postoje i mnoga druga djela koje je pohvalno činiti bilo kada, a naročito u tim danima, kao što su: učenje Kur'ana, istigfar – traženje oprosta, dobročinstvo roditeljima i komšijama, održavanje rodbinskih veza, nazivanje selama, mirenje zavađenih, podsticaj na dobro i zabrana lošeg, ostavljanje ružnih riječi, čuvanje pogleda od harama, ukazivanje počasti gostima, posjeta bolesnih, donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućivanje dove za roditelje i braću u vjeri, unošenje radosti u srce muslimana, praštanje i sl.

Dolazak ovih posebnih sezonskih prilika potrebno je preduhitriti iskrenim pokajanjem od svih grijeha uz čvrstu odluku da im se neće vratiti, te donošenjem odlučne namjere da se ti dani ispune Allahu dragim djelima. Objavio je Svemogući Allah: ”One koji se budu zbog Nas trudili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!“ (Prijevod značenja 69. ajeta iz sure El-‘Ankebut)

Molim Uzvišenog Allaha da nas učini od sretnih, koji koriste ovakve prilike, koje obasipa Svojom milošću i kojima je zadovoljan, jer On daje nadahnuće i upućuje na pravi put. Amin!

dr. Hakija Kanurić

---

Ibn-Kajjim el-Dževzijje, rahimehullah, rekao je: “Upitan je šejhu-l-islam Ibn-Tejmijje, rahimehullah, o prvih 10 dana zul-hidžeta i zadnjih 10 deset dana ramazana, koji od njih su vrjedniji? Pa je rekao: ‘10 prvih dana zul-hidžeta vrjedniji su od 10 zadnjih dana ramazana, a 10 zadnjih noći ramazana vrjednije su od prvih 10 noći zul-hidžeta.’ Ko razmisli o ovom odgovoru vidjeće da je dovoljan i potpun,…”

Osam vrsta ljudi koje Allah, dž.š., voli

U riječima Uzvišenog se ističe osam vrsta ljudi koje Allah, dž.š., voli, i navodi primjere takvih:

 

1.”Koji se uzdaju u Allaha”:

Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Ali ‘Imran, 159)

 

2.”Koje se mnogo čiste” ili ” Koji su čisti”:

I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci:” To je neprijatnost.” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. – Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste. (Al-Baqara, 222)

 

Ti u njoj nemoj nikad molitvu obaviti!Džamije čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuju da u njoj obavljaš molitvu.*U njoj su ljudi koji vole da se često peru, a Allah voli one koji se mnogo čiste.( At-Tawba, 108)

 

 

3. ” Koji se kaju”

Oni koji se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj. (At-Tawba, 112)

 

4. “Pravedne”:

Oni mnogo laži slušaju i rado ono što je zabranjeno jedu; pa ako ti dođu, ti im ili presudi ili se okreni od njih; ako se okreneš od njih, oni ti ne mogu ni malo nauditi. A ako im budeš sudio, sudi im pravo jer Allah voli pravedne. (Al – Ma’ida, 42)

 

Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista pravedne voli. (Al-Hugurat, 9)

 

Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone . Allah, zaista, voli one koji su pravični-. ( Al- Mumtahina, 8)

 

5. “One koji se na Allahovom putu bore”:

Allah voli one koji se na Njegovom putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti. ( As – Saff, 4)

 

6. “Izdržjive – Koji su strpljivi u nevolji”

A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali niti se pravdali – a Allah izdržljive voli – (Ali ‘Imran, 146)

 

7. ” Koji su svjesni Boga – Pobožni”

Oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet neće od tebe tražiti dozvolu da se ne bore zalažući imetke svoje i živote svoje. – A Allah dobro zna one koji su pobožni. (At-Tawba,4)

 

Kako će mnogobošci imati ugovor sa Allahom i Poslanikom Njegovim?! – Ali, s onima s kojima ste ugovor kod Časnog hrama zaključili, sve dok se oni budu ugovora pridržavali, pridržavajte se i vi, jer Allah zaista voli pobožne. (At-Tawba, 7)

 

8.” Koji dobra djela čine”

I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro djelo činite; Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine. ( Al-Baqara, 195)

 

za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine: (Ali ‘Imran, 134)

 

I Allah im je dao nagradu na ovom svijetu, a na onom svijetu daće im nagradu veću nego su zaslužili, – a Allah voli one koji dobra djela čine. (Ali ‘Imran, 148)

 

 

Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne karaj ih! – Allah, uistinu voli one koji čine dobro. (Al – Ma’ida, 13)

 

Onim akoji vjeruju i dobra djela čine nema nikakva grijeha u onom što oni pojedu i popiju kad se klone onoga što im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela čine, zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro čine. A Allah voli one koji drugima dobra djela čine. (Al – Ma’ida, 93)

 

A sada da vidimo koji je to zajednički imenitelj koji povezuje ovih osam vrsta ljudi?

Odgovor bi bio: Svi oni se odlikuju izvrsnim vrlinama duše: pouzdanje u Allaha, dž.š., čistoća, pokajanje, pravednost, borba na Allahovom putu, strpljenje, imati Allaha stalno na umu, činjenje dobra – sve su to vrline koje su sastavni dijelovi ljepote duše , a što daje unutarnju ljepotu čovjeku[1].

Ranije smo u poglavlju “Definicija ljubavi” naveli da je ljubav Allaha, dž.š., “ljubav ljepote”, shodno hadisu: ” Zaista je Allah lijep i On voli ljepotu”[2].

Ovdje podvlačimo: “Činjenje dobrog djela” predstavlja više od jedne vrline – šta više, ono obuhvata sve vrline.

To jasno vidimo u hadisu:

“Činjenje dobrog djela je da si pokoran Allahu dž.š. kao da Ga vidiš, a On tebe zasigurno vidi“[3].

Potpuna pokornost Allahu dž.š. – da bude takva kao da vidimo Allaha, dž.š. – zahtijeva sve vrline. A to, u stvari, predstavlja korjen imenice”ihsan“(činjenje dobrih dijela”), a “ihsan” u arapskom jeziku ima isti korijen kao i imenica “husn“(“dobrota”), a dobrota je ljepota – suprotno od neuljudnog i nakaznog[4].

Činjenje dobrog djela je pokazatelj ljepote duše ili unutarnje ljepote, što se poklapa sa opisom ljubavi Allaha dž.š.koji smo izvukli iz hadisa u kome se kaže: “ljubav je ljepota“.

U svim gore pomenutim ajetima imamo osjećaj kao da Allah, dž. š., kaže da voli one koji se odlikuju lijepim dušama, a Allah, dž.š., je Onaj Koji najbolje zna.

Isto to razumijevamo, također, i iz sljedećeg ajeta:

Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – a Allah prašta i samilostan je . (Ali ‘Imran, 31)[5]

 

Allah dž.š. voli one koji slijede Sunet Božijeg poslanika – za one koji slijede Sunet Božijeg poslanika biti isvrsnih vrlina i činiti dobra djela je nužnost, jer je Božiji poslanik bio takav – stvoren s “najljepšom ćudi”.

jer ti si, zaista najljepše ćudi. (Al-Qalam, 4)

 

Rekao je Svemogući Milosnik: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti” – a On nikome, osim Poslaniku, nije obećao Svoju ljubav.

Naime, ostalim ljudima je obećao Svoju ljubav ako budu slijedili Sunnet ne obećavajući im potpuni uspjeh u tome. Ovdje vjerovatno imamo – a Allah je Onaj Koji najbolje zna – veliku tajnu: da je jedini koji voli Allaha i kojeg Allah voli, u potpunosti, Poslanik. To potvrđuje činjenica da se u Kur’an Kerimu nigdje ne navodi za čovjeka, u kontekstu sadašnjosti, izraz:”on voli Allaha i Allah voli njega”. Zaista, jedino stanje za koje imamo taj opis (za čovjeka) je u kontekstu budućnosti, kao u sljedećem ajetu, koji smo i ranije navodili:

O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, – pa, Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve. ( Al –Ma’ida, 54)

Poglavlje iz knjige Ljubav u Kur’anu autora Ghazija bin Muhammada bin Talala

____________________________________________________________________________

[1] Jer Allah dž.š. voli temeljitost. Božiji poslanik je rekao: “Allah voli kada neko od vas radi temeljito posao svoj” (Prenosi at-Taberani u “Al-Mu’džam al-Awsat” (1/275)

Zaista je temeljitost djelo lijepe duše ili lijepo djelo od strane lijepe duše, a Allah je Onaj Koji najbolje zna.

[2] Sahih Muslim, 99, “Kitabu-l-Iman”

[3] Sahih Muslim, 99, “Kitabu-l-Iman”

[4] Az-Zubejdi, “Tadžu-l-Arusa”, tom 18, 140.

[5] Ima osam kategorija ljudi koji vole Allah dž.š., oni su oni koji slijede Allahovog poslanika, oni su oni koji su obuhvačeni u ovom ajetu.

Reprezentativac iz Monaka napušta fudbal da bi postao imam u džamiji

San mnogih talentovanih fudbalera bi bio da zaigraju za Monako. Klub iz Kneževine je prethodnih godina lansirao plejadu sjajnih mladih fudbalera i prodao ih u vrhunske klubove, a Antoni Marsijal je najbolji dokaz kako ima raste cijena na stadionu Luj II. Ipak, jedan od onih koji je dobio takvu priliku ne želi da je iskoristi već umjesto fudbala želi da se okrene religiji.

Mladi Monakov defanzivac Jaruba Sisako (20) je iznenadio francusku javnost odlukom da zatraži transfer iz Monaka kako bi postao imam u islamskoj zajednici. Sisako je jedan od talentovanijih francuskih fudbalera i prošao je sve mađe selekcije Framncuske, a trenutno je član omladinske reprezentacije. Monako ga je doveo kada je imao 15 godina, a prethodnu sezonu je proveo na pozajmici u belgijskom Zulte Varegemu. Monako ga je vratio ovog ljeta jer računa na njega, zbog čega je i odbio ponudu Galatasaraja za mladog defanzivca.

Ipak, Sisako je sada zatražio od kluba da raskinu ugovor jer želi da se posveti religiji i postane imam u islamskoj vjerskoj zajednici. On je istakao da bi volio da nastavi da igra fudbal, ali samo pod uslovom da toi bude u nekom od klubova sa Bliskog istoka gde je islam dio opšte kultutre i gdje bi mogao da uskaldi paralelne obaveze. On je jako posvećen religiji, a u Monaku su bili iznenađeni kada je izričito zahtjevao da tertman od klupske maserke dobija samo pod uslovom da je obučen u šorts i majicu.

Čovjek za kojeg je dovila

Mnogi od nas dove za savršenog supružnika i zamišljaju ga/je na određen način. Ponekad, ono za šta dovimo postaje najočiglednije u teškim vremenima. U sljedećem svjedočenju jedna sestra govori o načinima u stvarnom životu koji su pomogli njoj i njenom suprugu da razviju svoj prekrasan odnos:

„Moj suprug i ja smo iz dva različita svijeta bukvalno i figurativno, a ono što nas povezuje najviše je Allah, s.v.t, i naša nesumljiva vjera u Njega, s.v.t. Nakon što sam dvije godine tražila supruga u Americi, odlučila sam da se udam za nekoga iz ‘od kuće’ tj. Pakistana. Kada smo sklopili bračni ugovor, shvatili smo kakva nas to velika prilagođavanja očekuju. Dobili smo djecu ubrzo nakon što je došao u Ameriku. Išao je ovdje u školu i dobio diplomu, a ja sam ga sve vrijeme podržavala finansijski iako sam bila mlada majka i jedina stvar koju sam željela da radim bila je da se potpuno posvetim odgoju svog prvorođenog djeteta.

 

U takvim okolnostima veliki broj brakova s pada u drugi plan i odnos propada. U prvih nekoliko godina imali smo veliki broj svađa. Svaki put kada smo se svađali dovila bih Allahu, s.v.t., da nam poboljša odnos, i poboljšao je. Naše svađe nikada nisu trajale duže od jednog dana, a jedno od nas bi se uvijek izvinilo. Bez izvinjenja nismo mogli zaspati. Tokom naših dobrih i teških vremena otkrila sam da sam se udala za veoma brižnog i velikodušnog insana. Također sam otkrila da je bilo potrebno da ga prihvatim takvog kakva je i da sama imam jako loših osobina na kojim sam trebala raditi ukoliko želim stati pred svog Stvoritelja na Sudnjem danu. Svoju ljubav prema meni pokazivao je prikrivanjem mojih mahana pred drugima, kupujući mi cvijeće na povratku kući iz mesdžida, brinući o djeci i dajući mi prostora samo za mene, u čišćenju nereda po kući i dijeleći sa mnom dešavanja na poslu i sa prijateljima. Kako je vrijeme prolazilo zbližili smo se i sada ne mogu zamisliti da nije u mom životu. Djeca su nas stvarno zbližila i zaista moje srce zagrije kada naše najstarije želi da klanja jer vidi da njegov babo klanja, elhamdulillah.

Moj muž nije savršen i ima puno mahana, ali ja znam da je on iznutra svijetlo dobrote koje povremeno bude prigušeno, a ponekad jako sija, i ja ću biti uz njega u svim ovim vremenima. Nekad sam dovila Allahu, s.v.t., za pobožnog, nježnog, ljubaznog muža i sada kada mi je Allah, s.v.t., dao Svog roba da volim, moram biti zahvalna jer ukoliko sam Mu zahvalna On, s.v.t., će mi dati više. Upravo smo proslavili pet godina braka i radujem se što ću s njim provesti još puno godina, inšAllah.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Merjem Amirebrahimi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Kako je VRIJEDAN MRAV dobio OTKAZ?

Jednom davno, živio je sretan i vrijedan Mrav, koji je svakog dana dolazio prvi na posao. Bio je vrijedan. Veseo. Jednom riječju, bio je sretan dok je radio. Pjevušio je vesele pjesmice, a rezultati njegovog rada su bili odlični.

Slušajući pjesmu Mrava, gospodin Stršljen, direktor firme, zaključio da se mrav previše zabavlja a premalo radi, jer nema pravo usmjerenje i šefa koji bi ga kontrolirao.

Zato je zaposlio Bubamaru koja je imala veliko iskustvo sa upravljanjem. Prva briga Bubamare bila je da organizira evidenciju dolazaka i odlazaka mrava na posao (odnosno sa posla). U tu svrhu, uspostavila je sistem prijemnih i odlaznih dokumenata. Sa vremenom, broj dokumenata se povećavao i zbog povećanog volumena posla oko papira morali su zaposliti  nekog ko bi pripremao papire i izvještaje.

 

Zaposlili su Pauka koji je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao je odgovoran i za preuzimanje telefonskih poziva.  A mrav? Mrav je i dalje radio kao i prije.  Izvještaji koje je dostavljala Bubamara su bili izvanredni. Direktor Stršljen je bio oduševljen izvještajima koje je dobio od Bubamare i uskoro je počeo zahtijevati: usporedne studije sa grafikonima, analize trendova razvoja, itd.

Da bi se zadovoljio direktorov zahtjev, bilo je nužno da se zaposli Hrčak koji bi bio direktna pomoć direktoru. Njemu su odmah kupili novo računalo sa printerom. Sretni i vrijedni mrav je i dalje radio kao i prije. Jedino se požalio da bi mu bilo lakše ako bi imao neko računalo. Nisu mu odobrili. Ovo je bilo prvi put da se Mrav na nešto požalio i direktor Stršljen je odmah shvatio da je potrebno najhitrije reagirati

Kreirao je novo radno mjesto šefa službe koji bi nadzirao sretnog i vrijednog mrava. Na novo radno mjesto je zaposlio Cvrčka. On je odmah po svom dolasku zamijenio cjelokupni namještaj u svom uredu  i na zahtjev  dobio ergonomski oblikovanu stolicu i novo računalo sa ravnim, LCD ekranom. Broj računala je narastao i moralo se kupiti i instalirati i mrežni server. Novi šef službe je shvatio da hitno treba pomoćnika (koji je usput bio njegov pomoćnik u prethodnoj firmi). I tako je zaposlio Stjenicu. U isto vrijeme Mrav je postajao sve manje sretan i sve manje produktivan. Opet je tražio računalo. Opet mu nisu odobrili.

Situacija sa Mravom, zabrinula je Cvrčka i on je zaključio da mora naručiti studiju o zadovoljstvu zaposlenih u firmi. Upoznao je sa tim direktora Stršljena koji je shvatio Cvrčkovo objašnjenje i odobrio angažiranje agencije za te potrebe. Skupa studija je napravljena  i Cvrčak je počeo primjenjivati  predložene motivacijske metode. Svuda je objesio  motivacijske plakate.  Vodio je Bubamaru, Pauka, Hrčka i Stjenicu na motivacijske treninge u poznata ljetovališta itd… Mrav je i dalje, ali nevoljko, radio. Čitao je motivacijske poruke na plakatima i nikako nije mogao naći nadređene kad su mu trebali. Jednostavno, ili nisu bili tu ili nisu imali vremena za njega. I tako je vrijeme teklo. Direktor Stršljen  je i dalje dobivao redovno svoje perfektne izvještaje ali su oni počeli pokazivati  da firma nije više tako rentabilna kao prije. To ga je duboko zabrinulo i morao je reagirati. Unajmio je najelitnijeg konsultanta, gospođu Sovu.

Sovin zadatak je bio izvršiti potpunu analizu organizacije i poslovanja firme i predložiti rješenja da bi firma poslovala rentabilno. Nakon tri mjeseca, Gospođa Sova je direktoru predala sljedeći izvještaj: “U firmi je previše zaposlenih!”.  Direktor Stršljen  je oduševljeno prihvatio stručnu analizu i odmah otpustio:  MRAVA.