Bismillah

Bismillah

[PITANJE] Zašto da se pokrijem?

Ovo je dobro pitanje na koje postoji divan odgovor! Allah nam je naredio izvršavanje svega što je dobro za nas i zabranio nam izvršavanje svega što je loše za nas. Allah naređuje svakoj ženi muslimanki da se pokrije kada izlazi iz sigurnosti svoje kuće i kada je u prisutnosti muškaraca koji su joj strani. Znači pokrivanje je izvor velikog dobra za tebe -ženo muslimanko- iz mnogih razloga. 
 
 
Neki od tih razloga su:
1.  Stičes Allahovo zadovoljstvo. Pokoravaš se naredbama tvoga Gospodara pokrivajući se i time možes očekivati velike nagrade za uzvrat.

2.  Hidžab je Allahova zaštita tvoje prirodne ljepote. Previše si dragocjena da bi se "reklamirala" svakom muškarcu.

3.  Hidzab je Allahovo očuvanje tvoje čestitosti.

4.  Allah čisti tvoje srce i misao kroz pokrivanje.

5.  Allah kroz tvoj Hidžab uljepšava tvoj vanjski i unutarnji izgled. S vana tvoj hidzab reflektira nevinost, čistoću, skromnost, stidljivost, mir, zadovoljstvo i pokornost tvome Gospodaru. Iznutra kultiviraš isto.....

6.  Allah kroz tvoj Hidžab daje definiciju tvojoj ženstvenosti. Ti si žena koja poštuje samu sebe. Allah hoće da te drugi poštuju, ali isto tako moraš i samu sebe da poštujes.

7.  Allah kroz hidžab uzdiže tvoj ponos. Kada te stran muškarac pogleda, on te poštuje jer vidi da poštujes samu sebe.

8.  Allah štiti tvoju čast 100% kroz pokrivanje. Muškarci te ne gledaju, ne prilaze ti i ne razgovaraju sa tobom na senzualan način. Naprotiv, oni te visoko uzdižu i to samo kroz jedan njihov pogled.

9.  Allah ti daje visok položaj kroz hidžab. Uzdignuta si a ne ponižena jer si pokrivena a ne gola.

10.  Allah demonstrira tvoju jednakost žene muslimanke kroz Hidžab. Tvoj Gospodar ti je dao jednaku vrijednost kao i muškarcu, i daje ti dom predivnih prava i slobode. A ti očitavas zahvalnost ovih unikatnih prava kroz tvoje pokrivanje.

11.  Allah definira tvoju ulogu žene muslimanke kroz Hidžab. Ti si ustvari neko sa važnim odgovornostima. Ti si reflekcija aktivne a ne besposlene žene. Pokazuješ svoju direkciju i svoj cilj kroz pokrivanje. Ti si žena koju ljudi shvataju ozbiljno.

12.  Allah objašnjava tvoju nezavisnost kroz pokrivanje. Ti daješ čisto do znanja da si pokorna sluga Najvišeg Gospodara. Ne pokoravaš se nikome drugom i ne pratiš ni jedan drugi put. Nisi rob nijednom muškarcu, niti si rob ni jednoj naciji. Ti si slobodna i neovisna od ljudsko -stvorenih sistema.

13.  Allah ti daje slobodu kretanja i izražaja kroz pokrivanje. Omogućeno ti je da se krećes i komuniciraš bez straha da će te neko maltretirati. Tvoj hidžab daje ti neobičnu sigurnost.

14.  Allah želi, o ženo muslimanko, da te ljudi tretiraju sa ljubaznošću. A upravo hidžab dovodi do toga da se muškarci prema tebi najbolje ponašaju.

15.  Allah želi da sačuva tvoju ljepotu samo za jednog muškarca -tvoga muža-.

16.  Allah ti pomaže u uživanju uspješnog braka kroz pokrivanje. Zbog toga što rezerviraš svoju ljepotu samo za svoga muža, njegova ljubav prema tebi raste, on te više i više cijeni i poštuje.Tako da tvoj hidžab vodi prema uspješnom i dugotrajnom braku.

17.  Allah dovodi do mira i stabiliteta u društvu-kroz tvoj hidžab! Da, ovo je zaista tačno! Muškarci ne dovode društvo u propast kroz ilegalne (vanbracne) veze, jer ih pogled na tebe - zeno muslimanko-smiruje. Kada te pogleda, uškarac se osjeća smireno, a ne kao da je stavljen na kušnju. Znači žena muslimanka koja se pokriva je počasćena, a ne obečašćena, časna, a ne ponižena, oslobođena, a ne zarobljena, čista, a ne uprljana, nezavisna, a ne rob, zaštićena, a ne prepuštena samoj sebi, poštovana, a ne ismijavana, sigurna, a ne nesigurna, pokorna, a ne velika griješnica, zastićeni biser, a ne gledana kao prostitutka.....

Draga sestro muslimanko! Pođi sa nama prema kapijama Dženneta! Ispuni svoje obaveze prema Allahu, obuci svoj ukras-svoj hidžab, i požuri prema Džennetu radeći samo dobro. Dosad se sigurno slažes da pokrivanje sadrži puno beneficija -mora biti- jer Allah nam naređuje samo ono što je dobro.... i vjeruj mi sestro, dobro je pokoravati se tvome Gospodaru.......

"Njih nagrada u Gospodara njihova čeka: edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti; Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će Njime biti zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga." (Sura Al-Bayyinah, 8)

studiodin.blogger.ba

Babo, juli je...

Ja ti babo pisati moram, drugačije ne znam…i ne mogu. Sve i kad bih htjela drugačije ne znam kako ću?! Kad ti pišem bude mi lakše…malo lakše! Doćeš' babo, jel' de da ćeš doći? Ako Bog da! Mati te čeka svaku noć, poslije jacije na klupi ispod kruške, kaže samo što nisi, a dedo ostavlja otključana vrata kaže kad dođeš da možeš mahom ući u kuću da ne kucaš, zna da si umoran.


Babo što te nema do sada, poželjen si babo. Znaš babo, dedo svakim danom sve više stari i sve se više bojim za njega. Ako babo ostanem bez njega, a ti mi daleko šta ćemo mati i ja same? Tebe čekamo, a on je više u godinama, kaže da mu ti dođeš i onda mu ne bi bilo mrsko mrijeti, a babo ja to ne želim. Hoću da vas imam obojicu.Trebate mi babo! Dedo me je odgajao ovo vrijeme dok ti nisi bio tu, branio me, pokrivao u noći, hranio. Dedo mi je život, ja drugoga do tebe nemam. Sanjala sam te prošlu noć babo…ama isto koda te sad gledam. Sjećam se jula, onda kada sam te posljednji put vidjela babo…i sada je juli, a tebe babo nema. Puno si se babo zadržo, a rekao si da nećeš, rekao si da ćeš otići samo do grada da doneseš ulja, i nikada se više ne vrati. Nema veze babo ako nisi našao ono koje tražiš, babo ti se vrati sam, znaš sada ima neko drugo ulje, mi smo zadovoljni i sa ovim. Babo sve češće bivam usamljena, sve češće mi dolaziš u san. Babo više neću da sanjam, hocu da budeš sa mnom. Reci mi babo hoću li mi se ikada obistinit i jedan san? Imam momka babo, dosta mu pričam o tebi, i pravo si mu drag. Kaže da jedva čeka priliku da te upozna, a ja mu kažem da ćeš ti brzo doći, ako ne za ovaj juli onda naredne godine sigurno. Je li tako babo? Daj mu priliku da te upozna, molim te babo! On bi me ženio babo, tražio je od dede ruku, ali neka babo. Čekat ćemo da se vratiš akoBogda, pa da onda proslavimo. Majka će obući novu haljinu, kaže sličnu onoj u kojoj si je oženio, boja ona koju ti najviše voliš, a dedo novu košulju i pulover što mu je tetka isplela, ima sive šare na sebi. Fino ćeš stati ti babo, i mati pored tebe, a sa druge strane dedo, Omer i ja. Jednu sliku ću uramiti ja,a jednu vama dati, pa navečer ako Bogda kad ti, mati i dedo sjednete da pijete kafu da imate i da gledate. Gledat ću babo i ja vas! Eto babo, bi juli kad si otišao, sad je juli a vratio se nisi. Babo molim te da brzo dođeš, da me babo zagrliš onako kako si samo ti znao, da me pomiluješ po kosi, i povučeš za desno uho. Sada sam narasla velika, izrasla babo u curetinu, a i dalje babo sam ista ti. Kažu oči imam iste tvoje, ali znam da nisu. Moje su oči babo natopljene suzama, suzama koje se skupljaju godinama, suzama koje su ispuštene samo za tebe babo, a tvoje babo nisu bile takve. Bile su tako sjajne, ispunjene ljubavi, radošću, rahatlukom! Zato babo brzo se vrati, pa da budem ko' ti, da i moje tako blistaju ko tvoje, jer babo niko mi drugi taj sjaj ne može vratiti sem tebe!

Piše: Adisa Lepara, Konjic

30 jeftinih (a halal) načina da budete romantični

I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.“ Kur’an, sura Er-Rum, ajet 21.
Zašto je bitno da suprug i supruga budu romantični? Kako vam brak ne izgledao otprilike ovako: Supružnici se probude ujutro, popiju kahvu, poselame se. Ona ode čistiti i svojim obavezama, on ode na posao. On se vraća popodne kući, ruča, zaspe. Ona ode na Facebook…dođe joj koja sestra. Naveče, sjednu, upale neki ders, video, i nakon toga spavanje – bukvalno ubijaju vrijeme i svoj brak. Nakon nekog vremena, odjednom primijete da su se udaljili i da više nemaju mnogo sličnih stvari. Zaboga, shvate da skoro se nikako ni ne vide i da im je ugodnije s nekim drugim nego s bračnim partnerom.

Zvuči zastrašujuće, zar ne? Jedna od stvari koja je razrušila veliki broj brakova je MONOTONIJA. Kako vrijeme ide, sve postaje rutina, izgubi se sjaj (posebno je ovo bitno sestrama).
Problem je što mnogo ljudi pogrešno misli; „Uh, oženio sam se/udala sam se“ i tačka; prestanu da se trude. Misle da s ulaskom u brak sve je završeno. Ne, naprotiv. Ulazak u brak je tek početak putovanja koje traje čitav život. Ljubav između vas zahtijeva stalan trud i rad. Pogotovo ženske emocije zahtijevaju da muž o njima vodi računa. Nekome se ovo može učiniti i puno i dugo. Ali zar se brak ne sklapa za čitav život, zar se ne treba PRIJE BRAKA DONIJETI ODLUKA DA ĆE SE DATI SVE OD SEBE DA ON USPIJE? Kako očekivati da s nekim budemo na ahiretu VJEČNO, A NE MOŽEMO IZDRŽATI DA POKLANJAMO PAŽNJU NI OVO MALO VREMENA NA DUNJALUKU?
U naslovu sam ciljano stavio JEFTINI načini da budete romantični, jer zbog preokupacije recesijom i ekonomskom problematikom, nekome bi izgovor bio da nema novca da bude romantik. Stoga, ovi načini često ne traže izdvajanje niti jedne jedine KM.

Pa da počnemo s listom:
1. Učite Kur’an skupa. Bar stranicu dnevno. Učite hifz zajedno. Preslušavajte jedno drugo. Dajte prednost Allahovom zadovoljstvu čak i nad vama samima, pa će vaš brak cvjetati.
2. Čitajte skupa islamske knjige. Ako ne knjige, onda bar poneki članak. Obrazujte se jer obaveza traženja znanja ne prestaje s stupanjem u brak.
3. Pogledajte skupa bar poneki islamski video. Kažem video i članak, jer ljudi više nemaju niti strpljenja niti vremena gledaju duga predavanja, niti da čitaju duge članke. „Uh, 45 minuta traje!? Ma hajdemo mi tražiti dalje, draga. E, ovaj je pravi. Vidi! 2:05 minuta. Svaka im čast ko je ovo snimao.“
4. Klanjajte skupa noćni namaz (bar 2 rekata). Nastojte koliko ste u mogućnosti da što više namaza skupa klanjate.
5. Romantična večera. Kao što bi Poslanik, s.a.v.s, obavljao svoje kućne potrebe, bilo bi lijepo da i muškarac musliman PONEKAD nešto skuha svojoj porodici. Ima sestara koje ovo koriste, pa nakon što muž skuha, one kažu: „A dobro to tebi ide, mašaAllah. BOLJE KUHAŠ NEGO JA. TREBAO BI TI OVO ČEŠĆE.“ U tom momentu romantika prestaje. I brat požali što je ikad pročitao ovaj tekst.
6. Nasloniti glavu na rame supružnika, ili u njegovo krilo. Poslanik, s.a.v.s., bi ležao u krilu Aiše, r.a. i učio bi Kur’an. Zašto ne pokušati oživiti i ovu praksu Poslanika, s.a.v.s.?
7. SAMO ZA BRAĆU – Na putu kući, uberite ili kupite cvijet. Ali pazite, nemojte da to bude redovna navika. Tad više nije iznenađenje. Kad prvi put donesete cvijet, reakcija je: “Uh, mašaAllah, ko me se sjetio“. Ali ako to bude redovno, reakcije postaje slična ovoj; „A jesi to opet donio cvijet? A, jesi. Baš si me iznenadio. Hajde, ručaj.“
8. Poklonite jedno drugom slatkiše, čokoladu. Opet, nemojte da to bude navika. Tad postoji opasnost od debljanja.
9. Aiša, r.a. bi češljala i prala kosu Poslanika, s.a.v.s. Toliko su ona i Poslanik, s.a.v.s., bili bliski jedno drugom.
10. Mali znaci pažnje mnogo znače. Supružniku donesite (ljeti) hladnu limunadu. Zimi čaj, ili toplu kahvu.
11. Aiša, r.a., bi pila iz posude. Poslanik, s.a.v.s., bi uzeo posudu i tražio mjesto na koje je ona stavila svoje usne. I s tog mjesta bi pio.
12. Napišite nešto „fino“ i ostavite na mjestu gdje ZNATE da će to supružnik pronaći. Nemojte da ostavljate među odjećom, jer ako supruga bude nervozna, a pritom još treba da pere veš, takva poruka može izazvati kontraefekat. „Evo, hlače su mu pune smeća! Pa šta on misli, da ću ja za njim sve raditi!“ A ako supruge žele da ostave poruku, najbolje u novčanik. Tamo će je muž sigurno pronaći.
13. Nađite kakvu lijepu islamsku sliku, izreku ili tekst na netu, i pošaljite supružniku mailom. Ali uradite to u tajnosti. Poenta je u iznenađenju. Nemojte reći: „Draga/dragi, zašto ne bi pogledao/la mail? Možda ti je neko nešto poslao,“
14. Otiđite skupa u park ili pored rijeke i gledajte zalazak Sunca.
15. Prisjećajte se kako ste se upoznali i sjećajte se LIJEPIH trenutaka iz vašeg zajedničkog života. Podvlačim lijepih, jer ljudi se obično sjete samo problema ili nevolja. „Sjećaš se kad smo bili u Sarajevu, kako nam je bilo? „Kako da se ne sjećam. Tamo smo se posvađali ko nikada i do danas nisam zaboravio/la.“
16. SAMO ZA BRAĆU – Kad supruga zaspe, prekrijte je dekom i sjedite pored uzglavlja. Kad se prene iz sna, recite joj koliko vam znači. Ovo treba izvesti pažljivo, jer u suprotnom supruga može pomisliti da su vas napali džinni.
17. Skupa gledajte nebo i zvijezde. Držite se za ruke.
18. Prvi dani braka su obično oni koji najduže ostanu u sjećanju. Prisjetite se tih trenutaka i ponekad otiđite na ta mjesta koja ste tom prilikom posjetili.
19. Poslanik, s.a.v.s., je svojim suprugama pričao lijepe priče kako bi ih razonodio i okrijepio njihova srca. PRESTANITE S PRAKSOM DA S SUPRUŽNICIMA SAMO RAZGOVARATE O BANKOVNOM RAČUNU, DUGOVIMA, PROBLEMA, NESREĆAMA. Nastojte da sjednete kao „ljudi“, da se našalite, nasmijete. Tad će vam i problemi izgledati manji.
20. Odvojite bar mali dio dana (pola sata) samo za vas dvoje. Bez djece, bez prijatelja, bez Facebooka. I pričajte. „O čemu da pričamo?“ Ako je potrebno da kažem i o čemu da pričate, onda će ovaj tekst prerasti u knjigu. A ako je dotle došlo da nemate o čemu razgovarati, slušajte Kur’an zajedno. I ne, pritom ne mislim na rukju.
21. Pišite skupa dnevnik. Ostavljajte na stranu posebne stvari, zapišite lijepe trenutke svojih života, zabilježite svoje trenutke provedene zajedno.
22. Poslanik, s.a.v.s., bi ljubio svoje supruge. Čak bi i tokom posta. Često obradujte supružnika s poljupcem. Kad izlazite iz kuće, pa i kad se vratite. Ljubav je gorivo braka. A djela su jasan dokaz ljubavi.
23. Poljubite se na kiši. No comment.
24. Prinesite omiljeno piće ili zalogaj hrane (kahva, sok) usnama svoje supruge ili supruga. Poslanik, s.a.v.s., je rekao da čovjek ima nagradu i za zalogaj koji supruzi stavi u usta.
25. Poslanik, s.a.v.s., bi se s svojim suprugama utrkivao. Ako baš i nemate ni volje ni kondicije, nađite neke aktivnosti u kojima se možete igrati skupa. Poput djece.
26. Recite supružniku koliko ga ili nju volite i koliko vam znači. Ovdje je bitna umjerenost. Ako jednom supruzi kažete da je volite, to prija. Ali šta bude ako joj TO ponavljate 7 do 8 puta dnevno iz dana u dan? „Draga, znaš šta?“ „Znam, voliš me.“ „Hmm, da…baš sam to mislio reći, kako znaš?“ „Rekao si mi prije pola sata. Vidiš da sad imam posla.“ S druge strane, muškarcu tih riječi od supruge NIKAD dosta u mnogo slučajeva. Eh, krhki muški ego.
27. Zovite jedno drugo lijepim imenima.
28. SAMO ZA SESTRE – Drage sestre, muškarci su veoma jednostavni. Put do muškog srca vodi kroz stomak. Ako mužić nije sit, on postaje nepodnošljiv. To već same znate. Dakle, s vremena na vrijeme – napravite neko novo jelo. Novi recept. To bar nije teško. Ovo spominjem jer braća dolaze u situacije da prije braka jedu pite, kolače, pečenje; nakon stupanja u brak mažu margarin i marmeladu. I ne, pritom ne mislim na sebe.
29. Uljepšavanje, upotreba parfema, dezodoransa, lijepe odjeće. Za supružnika se lijepo sredite bar povremeno. Tako dajete do znanja da vam je stalo do njega i da pokazujete pažnju.
30. Kao zadatak djeci u mektebu je postavljena slijedeća zagonetka: „Ima brkove i pije mlijeko. Ko je to?“ Tačan odgovor je mačka. No, jedna djevojčica se javlja i kaže: „Uh, znam, znam. To je moj babo. On ima brkove i pije mlijeko.“ I nije pogriješila.
Poenta: koristite prethodno navedene načina kao inspiraciju. Osmislite sopstvene načine kako da uljepšate svoj brak. Nemojte biti kopija. Originalnost se visoko cijeni. Posebno u braku.

Izvor teksta 

Poučna priča: Zekonja

Oduvijek se u Žepi znalo za moral i red i po nepisanom se pravilu znalo ko se od koga more oženiti i đe se koja cura more udati, a rodbinske veze su se čuvale sve do devetog koljena. 
I ne samo to, vodilo se računa i o hajvanu; znalo se kod koga su najbolji bakovi, kako bi telad bila što formastija, bez obzira da li se šćela „držati“ ili prodati na pijaci. Ne pamtim da je ikad u Žepu doš'o veterinar da osjemeni ni krave ni ovce, jer se to kosilo sa moralom žepljaka i podrugljivo su na sijelima pričali kako veterinar dolazi u neka prigradska rogatička sela i da nije skup, te da se seljacima iz tih sela kobajagi bolje isplati veterinar nego bik i ovan.
Pravi domaćini su vodili računa o pasmini krava, te bi kjave i najformastiju mušku telad ostavljali za držanje, a ostalo bi se hranilo za pijace. Držali su samo bosansku bušu, kojoj nije trebalo puno hrane da prezimi, jer bi zimi jela šašu, slamu, pa i spareno sijeno, a ljeti bi je bilo hora hraniti, jer bi se začas napasla na strnjiku ili idući paske oko puta. Buša je davala mlijeka baš koliko treba za tele, kućne potrebe domaćina, vikendaše i rodbinu iz Saraj'va i Rogatice da im se „šta pokuči iz ruke“. 
I čudio sam se što ti građani žive u gradu, a fale selo iz kojeg sve odnesoše; najrumenije jabuke i kruške „trganice“, najbolje kumpjere iz trapa, luk svezan u vijence ili zavezan u stare ženske nakinute čarape izvješan ispod strehe stare štale, kupusrepe, pečenjke, kukuruzno i ječ'meno brašno, najhasulnije suhe šljive, orahe kokavce, dok smo se mi patili sa koštunjevcima, med, pekmez, mlado i topljeno maslo, kajmak, mladi sir i sir iz kabla, domaće ljuske (jaja), pa čak i sirće, sirutku, žaru i zelje od kravlje repe. Sve je građanima valjalo i bili su spremni i da zbog tereta u gepecima ili galerijama auta odvale auspuhe ili da im ispušu gume u starim ohrdanim Fićama, Stojadinima, Škodama, Moskvićima i Ladama, a nama, bolje reći mamama bi donosili Linđu i Rahatlokum, koji bi se nosili drugome ili bi ih mi pojeli tek kada im dobro zastari rok trajanja. Kasnije se počeo donositi sok Lero, koji bi se mutio samo kad neko dođe.


Telad bi samo prvi mjesec držali na mlijeku, a onda bi se prihranjivala mekinjama, kukuruznim brašnom i hasulnijom otavom. I ne bi se puštala iz štale dok ne bi bila spremna za pijacu, pa bi po kamenju hodala baško žepske snahe u štiklicama. Muškoj teladi se u pogledu dojenja po nepisanom žepskom pravilu davala prednost, tako da su više i duže dojila. A kada bi nekoga upitali zašto je to tako, oni bi samo slegli ramenima i rekli „đe se muško i žensko u žepi more porediti?“
Domaćini su se najviše plašili da tada tele ne slomi nogu, jer bi se odmah moralo priklati, a meso bi komšiluk kupovao više iz hatora, jer se svaki dinar čuv'o za školanje đece, a i ako bi kupili, to bi bila kila-dvije, jer ga se nije imalo đe držati, pošto većina nije imala frižidere ili ako je i imala, bili su utrnuti i više su služili za sušenje opranih suda na njima, nego za to da se hrana ne pokvari, jer je bio jazuk trošiti struju.
Mi smo godinama držali Milavu, za koju je r. mama jednom govorila da je steona sa 14. teletom. Većinom je telila mušku telad i od nje smo uvijek imali najbolje volove, a od ženske teladi smo za kuću ostavili Bjelavu, Šarku i Balju. Mama je govorila da joj je Milava najbolja na mlijeku, a i da teli najbolju telad. Bjelava i Balja su imale više mlijeka od Šarke, ali im je mlijeko bilo rjeđe. Kada bi se u čanke i karlice u koljebi i šupi izlilo mlijeko, oni masniji sudi od Šarke bi se iznosili pred musafire, a i maslo joj je bilo nekako žuće i ukusnije i čuvalo bi se za r. amidžu Halila i r. dajidžu Jusu.
Babo je u Takvimu uredno vodio evidenciju kada je koja krava vodila i kada joj se vakat oteliti. Kada je jedne godine Šarka bila pred oteljaj, babo viče mami da ako bude muško tele, da će ga ako Bog-da držati, jer su Zoronja i Bjelonja ostarili, pa ih valja zamijeniti juncima.
Kada se primaklo vrijeme Šarkinog oteljaja, mama je dvije-tri noći obilazila po svunoć i vazdan, pa joj u štali ostavila i upaljenu sijalicu, bez obzira što je jazuk da se troši struja. Šarka se otelila jedno jutro pred zoru, dok je mamu od umora ufatio san. Kada je ušla u štalu nađe je kako liže sivog volu, koji je pred njom drhatao kao prut i činilo se da će se svakog trena svaliti. Mama ga po glavi obrisa slamom i navede da prvi put podoji. Dadoh mu ime Zekonja, jer mu je dlaka bila najbliža zecu kojeg mi je babo prije na nekoliko dana ufatio na Crkelju koseći ječam. Mami je najvažnije bilo da se Šarka hairli otelila i da nije pojela pometinu, jer se ponekad znalo desiti da se krava pometinom udavi. A onda je pometinu odnijela i zarovila u dno đubreluka, jer je bilo grehota ostaviti je nako, da je paščad ne pojedu.  
Tako je to bilo u Žepi, krave su se telile, a ovce janjile bez pomoći veterinara. I žene su se kod nas birvaktile porađale bez doktora i bez bilo kakvih pregleda i praćenja trudnoća, jer je bilo sramota da neko vidi da je žena trbava, a kamoli da ide kod muškog doktora meazellah (ne dao Allah).
Ne znam je li mi bilo draže što je Šarka otelila Zekonju ili što će nam mama odmah istoga dana napraviti grušonju, od domaćih jufki koje je prije na noć sa velikom pažnjom pekla na plati starog Smederevca, mada je govorila da joj je žao da ne umanji teletu. Pita je mogla biti i veća i deblja da se po žepskom adetu grušonja nije davala i komšiluku, da i oni okuse. E da mi je danas te grušonje i te hajir mamine dove za nas koji jedemo, ali i za hajvan!
Zekonja je bio laćoguz, tako da bi već za koji dan podojio do zadnje kapi, pa ga je mama brzo morala zatvarati u prijegradak, a za koji dan i vezati na teleći lanac. Zekonja nije volio da bude svezan i stalno se zatez'o i vrtio, tako da je nekoliko puta iz lanca izvlačio glavu, pa bi podojio i Šarku i Bjelavu, tako da bi se mama iz štale vraćala prazne rukatke. 
Kada je Zekonji bilo oko mjesec, mama mu je počela smanjivati njegovu dozu, ali ga je prihranjivala domaćim mekinjama i kukuruznim brašnom. Žepljaci su tek pred agresiju počeli kupovati koštano brašno i često su o tome pričali kako telad od njega bolje napreduju, ali da je nezdravo, jer se u „njega svašta tura“. Za oko dva mjeseca Zekonja je ojač'o tako da ga mama nije mogla sama odlučivati, pa smo joj pomagali ja i moja starija sestra Emina. Ubrzo ga ne mogasmo saulisati, tako da mu je mama ljevala mlijeko u tekne.
Od kako je Zekonja počeo jesti mekinje i kukuruzno brašno, ja mu započnem davati po koju kocku šećera i kradom po koji komadić kukuruze i koju šaku kukuruza. Zato kada bih se ja pomolio na vrata, on se sav uznemiri, pa skače u jasle i otima sa lanca. 
Kada mu je bilo oko pola godine, pomalo smo ga počeli puštati sa kravama da pase na Crkelju, a sa godinu je počeo da buče i razvaljuje ograde i sijena. Prvi bi „podabro“ sve kruške i jabuke, a najviše je volio staru Kantarušu i za razliku od drugih goveda, nisam se plašio da će se zadavaiti, jer bi jabuke i kruške začas shrum'o. Znao je ulećeti i u kukuruze i založiti onako zajedno sa šašom, a ja bih ta mjesta zagazio i prekrio travom, a u gaj bacio korijen, da babo ne vidi da je bilo zijana. Na Crkelju je od neke siline i potrebe za bodenjem staru divljaku kod guvna skroz ogulio, a nogama je iskop'o dvije jame. Kada bi u daljini osjetio hajvan, prestao bi pasti i počeo bi rikati i kopati prednjim nogama.
Babo ga je počeo fatati u jaram sa Baljonjom koji je bio stariji, ali mirniji. Zekonja je zbog svoje siline vuk'o u stranu, tako da je mogao biti i dešnjak i ljevak, samo mu je trebalo naći boljeg parca od Baljonje. Vrat mu je bio ogroman i stopio se sa glavom i prsima, tako da su mu svi teljizi ispod strehe klanice i stare koljebe bili tijesni.  
Mama mi jednu veče reče da je dok ga je vezala za jasle na nju „fukno“. Te jeseni sam sa nepunih sedam godina, „prije na godinu“ kren'o u školu i jedva sam čekao da se vratim iz škole, na brzinu pojedem pokajmačenu krišku hljeba, na koju bi mama između prsta malo potrusila šećera i da sa komšijama Mevćom, Musom, Dževadom, Bajrom i Mesudom poigram u Hrašću lopte. Igra bi se morala prekinuti čim bi me mama zovnula i valjalo je hajvan goniti u Kotarić da se do mraka napase.
Babo je iz Rogatice dolazio kući petkom naveče, a ja bih ga jedva čekao, pošto nam je svaki put donosio veliki „kupovni hljeb“, a nekad i dva, a bio je ukusniji od maminog šeničnog hljeba, posebno kada bi u njega pomiješala više ječmena brašna.
Jedne subote nakon ranog sabaha i doručka, dok sam ja kidao štalu, što je uglavnom bilo moj posao zadnjih nekoliko mjeseci, mama je muzla krave, a babo je već pred štalom cijepao drva. Mama pusti hajvan da se napoji na koritu, ali kako Zekonja iziđe pred štalu poče da buče i krenu prema babi, koji ga udari držalicom nekoliko puta među rogove, ali Zekonja je išao naprijed. Babo prođe iza trešnje, otvori vratnice i iziđe na put, a Zekonja dva puta riknu, nabi na rogove velike vratnice, baci ih na put, pa dok pređe preko njih slomi nekoliko parmaka i za babom, koji je uzmicao uz put do vrh Kamenjica, do stare Baljače. Babo udari Zekonju još nekoliko puta držalicom, a on stade, podiže glavu i ponosno zarika i bučući vrati se pred štalu. 
I bi mi drago da ima neko ko se ne plaši babine držalice, a kamoli kaiša.
Ide babo niz Kamenjice brišući znoj uredno složenim rubcem i u huji reče: „Zekonja li Zekonja! U srijedu ćeš ti meni ako Bog-da na pijacu!“ Kako to čuh, zaplačem iz sveg glasa, jer mi je bilo žao Zekonje, ali sa babom se nije smjelo raspravljati. 
Pred veče je babo otiš'o kod Ibre Čavčića Gradine i dogovorio da u narednu srijedu, kada je u Žepi pazarni dan dođe, „ukoljenči“ Zekonju (sveže mu na kratko prednju nogu i rogove), oćera na pijacu i proda ga jal Hamdiji Hruščovu, jal Stojanu. U taj vakat je narodna vlast zabranjivala šver hajvanom hadžiji Hasanu Zimiću koji je najbolje plać'o.
Začas prođoše ta tri dana i u srijedu ujutro kada sam „zajmio“ krave da čuvam u Vinjazi, Zekonja je ostao u štali. Gradina ga je porano oćer'o na pijacu i prod'o. Kada sam iš'o u Školu Zekonju sam vidio izdaleka i od tuge za njim potekoše mi suze.
Nastava mi se uduljila, a ja jadva čekam da vidim Zekonju prije nego ga natovare na kamion i oćeraju za Rogaticu. Kada sam se približavao Ambulanti vidim da tovare Zekonju, ali kako ga natovariše na kamion, on poče da bode drugi hajvan, pa ga odmah vratiše sa kamiona. Viče Hamdija Hruščov „Zvaću ja da za njega šutre pošalju kamion“. 
Zekonju su jedva svezali za hrast, ispod Bjelila, u blizini stare stočne vage. Plačući sam mu prišao da ga počešem, a on pade na koljena, ispruži vrat i kao da me moli da mu odriješim lanac i priuzu.
Sjedio sam pored njega podugo i plak'o, a onda otiš'o kući i donio mu krošnju najhasulnijeg sijena, malo kukuruza, tri kocke šećera i kašagiju da ga još jednom izkašagijam. Ostao sam sa Zekonjom sve do crnog mraka, a onda sam „leteći“ u strahu za čas stigao kući, obazirući se uz Bjelila na Kuduzovu kuću, a uz Hamzovinu plašeći se da šta ne bahne.
Pojeo sam na mamino insistiranje malo kumpjeruše, mada mi se zbog Zekonje nije jelo i do kasno u noć sam o njemu razmišlj'o. Bilo mi je žao što ga nisam odriješio i doveo kući, da u štali prespava još jednu noć, ali sam znao da sam to uradio da bi me babo „prebio“ starim izlizanim kaišem, da ne bi mog'o lju'ski sjesti tri dana. A onda sam se brinuo da Zekonju šta ne prepa'ne iz Kuduzove kuće, koja je dugo vremena stajala nenaseljena, a i nakon što je kupio r. Mustafa Karić, pričalo se da je zanoćio samo je'nu noć i da više nije smio, jer mu se svunoć nešto prikazivalo; na tavanu su hlupali sudi, a u kući i oko kuće je bio neki tutanj i huka. Slušao sam kako su stari ljudi i žene govorili da je to „sikluk na kuću, jer je napravljena na turskom groblju“, te da je neko od nasljednika prevario nekoga, pa mu se „ne da biti rahat“.
Jedva sam zasp'o, a kada me mama budila na rani sabah, čujem da rominja kiša, pa mi opet bi žao što mi Zekonja kisne. Nakon sabaha sam mu dok se još nije ljudski ni razviđelo o'nio krošnju sijena i zobnicu kukuruza. Dok sam silazio niz Bjelila Zekonja poče bukati i rikati, jer me bezbeli osjetio. Nisam se kod njega smio dugo zadržavali, jer mi je valjalo goniti krave da se napasu, a onda u školu. 
Kada je Sunce odskočilo i kada su prvi obadovi počeli ujedati hajvan sa Brezove ravni se začu zvuk motora starog telećaka, koji je iz Rogatice mahsuz došao po Zekonju, a ubrzo se telećak već penjao uz Previš. Tješio sam se da im se Zekonja možda prilikom utovara nije oteo i nadao sam se da će se ipak pomoliti. To su bile samo moje dječije želje i nadanja. 
Utihnula je Žepa od rike i buke moga Zekonje, koji je samo zato što je bio silan i što je udario na babu umjesto u jaram, završio u Rogatičkoj klaonici, a nešto mi je ostalo krivo i na Ibru Gradinu, što ga ukoljenči i odvede na pijacu, ali i na babinog tetića Hamdiju Hruščova, što ga pazari. 
Kasnije sam kroz život shvatio da je slično i sa ljudima; hrabri, snažni, silni i odvažni uglavnom bivaju sklonjeni, prekomandovani i žrtvovani, a oni drugi manje vrijedni, mirni i poslušni žive i uživaju, samo zato što su poslušni, što se ne „iskreću na domaćina ili šefa“ i što ne znaju ni bukati, ni rikati i što im odgovaraju svi teljizi, jarmovi, plugovi, rala, drljače i saone i njima ne trebaju kandžije, jer su navili da tegle i na obični povik!!!   
Sarajevo; 09. mart 2014.g. Nezim Halilović Muderris

Zašto Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada nije učio ezan?

Važan podatak koji treba zapamtiti jeste da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada nije proučio ezan. Islamski učenjaci navode nekoliko razloga i mudrosti takve Poslanikove odluke. Jedni kažu da ukoliko bi Poslanik, s.a.v.s., proučio ezan, onda bi svi oni koji se nisu odazvali na taj ezan tim postupko izašli iz vjere, jer se nisu odazvali Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Neki među učenjacima navode da je razlog toga što je on daija i nije primjerno da svjedoči sebi, a neki da se u ezanu spominju riječi: “Ešhedu enne Muhammeden resulullah”, pa stoga nije propisano da on uči ezan. Što se tiče ovakvog stava, on nije prihvatljiv iz razloga što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u toku svoje hutbe izgovarao šehadet. Kaže se također da je ezan u snu vidio drugi čovjek, a ne on, pa ga je Poslanik, s.a.v.s, povjerio drugima da ga uče.


Izuddin b. Abdusselam je kazao: “Poslanik, s.a.v.s., nije proučio ezan zbog toga što je njegova praksa bila da ono djelo koje čini, čini trajno, a zbog zauzetosti dostavljanjem poslanice, on se nije mogao tome posvetiti. Zbog toga je i Omer, r.a., rekao: ‘da nisam halifa, učio bih ezan.’”

Imam eš-Ševkani u svom djelu Nejlu-l-evtar navodi da je to što Poslanik, s.a.v.s., i pravedni halife nakon njega nisu učili ezan nego imamili dokaz da je imamet vrijedniji od učenja ezana.
‘Aiša, r.a., navodi da je Poslanik, s.a.v.s., imao tri muezzina: Bilala, Ibn ummi Mektuma, koji je bio slijep, i Ebu Mahzurea. Bilal, r.a., je ponajviše mujezinio noću a preostala dva u drugim namaskim vremenima.

Ibn Kajjim u Zadu-l-me’adu navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s. imao četiri muezzina. Dva u Medini: Bilala i ‘Amra b. ummi Mektuma, r.a. U Kubbau je bio Sa’d el-Kurez, štićenik ‘Ammara b. Jasira r.a. A u Mekki je bio Ebu Mahzure, čije je ime bilo Evs b. Mugire el-Džemhi, r.a.
Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!
islambosna.ba
- See more at:

Šta treba da učimo kad se osjećamo usamljeni ?


U Et-Taberanijevom Mu'džemu se prenosi od El-Bera'a ibn Aziba da se neki čovjek požalio Allahovom Poslaniku, neka je mir i blagoslov na njega, na samoću, pa mu on reče:
 
"Reci: „Subhanallahil-melikil-kuddusi, rabbil-melaiketi ver-ruhi, džulliletu-ssemavatu vel-erdu bil-'izzeti vel-džeberut.“ ("Slavljen neka je Allah, Vladar Sveti, Gospodar meleka i Duha. Nebesa i Zemlja se ogrnuše ponosom i gordošću.")
 
Izgovorivši ove riječi, Allah je kod čovjeka otklonio osjećaj samoće.“ (Hadis bilježi Ibn-Sunni, 639.)

Ima li za mene pokajanja: ostavljam namaze, ne mogu bez bluda, a oženjen sam?

PROBLEM: Selam alejkum! Počinio sam blud pet puta otkako sam se oženio, a prije toga ni sam ne znam koliko puta. Moram da priznam, a sramota me je, da se i samozadovoljavam svaki dan. Zanima me da li ima pokajanja za mene? Želim da budem pravi vjernik, da izvršavam sve što je Allah, s.v.t., naredio, bojim se smrti iako imam 25 godina i često razmišljam o svom završetku (to mi se vrti u glavi još od 17. godine mog života). Često mislim o tome, gotovo svakodnevno, ali kad me obuzme želja za spolnim odnosom, ne prezam ni od čega i zaboravim na sve. Stoga vas molim da me posavjetujete kako da se klonim svega toga i da li da priznam supruzi da sam uradio to (ako priznam, bojim se da će doći do razvoda, u to sam potpuno uvjeren). Da li se moje pokajanje za učinjene grijehe može smatrati pravim i valjanim pokajanjem ako ne priznam supruzi?



Često sam slušao predavanja na razne teme i pročitao dosta knjiga i često upozoravam i govorim o zabrani činjenja harama iako i sam neke činim. Da li sam još više grješan ako savjetujem druge da ne čine haram, a ja ga činim? Bojim se da sam licemjer ako tako radim, a znamo kakve su kazne pripremljene za licemjerne ljude. Ali, kad vidim da neko čini stvari kao što je pijenje alkohola, slušanje muzike, nošenje hamajlije itd., to mi para srce i smeta mi puno, ali kad se radi o meni, tad je nekako sve drugačije. Moram reći još i ovo da dijelim puno sadake, pomažem rodbini finansijski, ocu i majci ponajviše.
 
Čak supruga i ja pomažemo po jedno siroče iz Somalije, kojima svaki mjesec šaljemo novac za hranu i školu. Kad smo prošli put bili u Bosni, kupili smo sve namirnice za dvije porodice (znate kako kažu od igle do lokomotive), znači sve što je potrebno porodici da živi mjesec dana bez ikakvih daljih troškova i to smo udijelili porodicama koje su teškog imovinskog stanja. Zatim dijelim odjeću koja je dobra, ali mi je okraćala, i siromaha nisam nikad odbio (svaki put kad sam nekom nešto dao, uradio sam to u ime Allaha, s.v.t.) sve to u nadi da će me dragi Allah, s.v.t., zbog nekog mog dobrog djela uputiti na pravi put, ali to se još uvijek nije desilo.
 
Dok sam klanjao, i tu sam ‘’šarao’’, nisam bio redovan i gotovo da i nisam ustajao na sabah. Bojim se da su sva moja djela uzaludna, mislim da je možda bolje klanjanje namaza od svih sadaka na svijetu i svih drugih dobrih djela, tj. želim reći da je možda bolje obavljati namaz nego dijeliti sadaku, pomagati drugima itd. (znam da su moja djela bez namaza kao prašina koja samo čeka da bude raznesena kad vjetar zapuše). Želim da se izvinim ako sam bio previše komplikovan sa svojim pitanjima, ali kad vidim da neki musliman, selefijskog usmjerenja, ima lijepo ponašanje pa obavlja dužnosti koje je Allah naredio da se obavljaju, pa ima i bradu, ja nekako osjetim i zaželim da i ja budem takav, iskren u svojim djelima, tj. da ono što je u srcu bude potvrđeno i riječima i djelima. Da vas dragi Allah, s.v.t., nagradi svakim dobrom i na ovom i na budućem svijetu!
 
SAVJET:
 
Dragi moj brate u vjeri, moram ti priznati da je ovo jedno od najčudnijih pitanja koje sam čuo u životu. Želim mnogo toga da ti kažem, stoga se nemoj ljutiti ako odužim, a cilj je samo jedan – da se riješiš tog svoga problema. Ali pod uvjetom – da me poslušaš u onome što ću ti kazati.
 
Prvo, iz tvog pitanja se vidi da si ti svjestan da je bludničenje zabranjeno, što je više nego tačno. Ali se ja bojim da ti nisi svjestan o kakvom grijehu se radi. Blud je jedan od najvećih grijeha koje čovjek može da počini. Treba li veći dokaz o tome koliko je to grijeh od toga da ne postoji normalan čovjek na planeti koji je zadovoljan da neko počini blud sa njegovom majkom, sestrom, kćerkom ili suprugom!!! Nije li tako? Ako ima neko da je zadovoljan time, taj sigurno ne može dobiti uvjerenje od doktora da je normalan, bez obzira na njegovu vjersku pripadnost.
 
Zašto? Zato što se čovjek rađa i u njemu se rađa ljubomora prema ženama kojima je on mahrem i prezir prema tom gnusnom činu. Pa ako čovjek ne želi da neko čini blud sa njegovom majkom ili sestrom ili kćerkom, pa i one žene s kojima bludniči su nečije kćeri. Allahov Poslanik kaže: “Niko od vas neće vjerovati sve dok drugima ne bude želio ono što želi i sebi.“ (Buhari, br. 13, i Muslim, br. 179, kao Enesovo, radijallahu anhu, predanje)
 
Ebu Umame, radijallahu anhu, pripovijeda da je neki mladić došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kazao: ”Allahov Poslaniče, dopusti mi da činim blud!“ Prisutni ga ukoriše zbog njegovog ponašanja, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, smiri ih govoreći: ”Pustite ga, pustite ga!“ Zatim zatraži od mladića da se primakne, pa kada je to učinio, upita ga: ”Da li bi volio da neko učini blud s tvojom majkom?“ ”Ne, tako mi Allaha, o Božiji Poslaniče, učinio me Allah tvojim iskupom!“, odgovori mladić. ”Tako ni drugi ljudi ne bi voljeli da to neko učini s njihovim majkama“, reče mu Poslanik. Zatim ga upita: ”Da li bi volio da to neko učini s tvojom kćerkom?“ ”Ne, tako mi Allaha, o Božiji Poslaniče, učinio me Allah tvojim iskupom!“, odgovori mladić. ”Ni drugi ljudi ne bi voljeli da se to desi njihovim kćerkama“, reče mu Poslanik.
 
Zatim ga upita: ”Da li bi volio da se to desi tvojoj sestri?“ Mladić odgovori: ”Ne, tako mi Allaha, o Božiji Poslaniče, učinio me Allah tvojim iskupom.“ Poslanik mu reče: ”Tako ni drugi ljudi ne bi voljeli da se to desi njihovim sestrama.“ Poslanik je ponovo upitao: ”Da li bi volio da se to desi tvojoj tetki po ocu?“ Mladić odgovori: ”Ne, tako mi Allaha, o Božiji Poslaniče, učinio me Allah tvojim iskupom.“ Poslanik reče: ”Ni drugi ljudi ne bi voljeli da se to desi njihovim tetkama po ocu.“ Opet ga upita: ”Da li bi volio da se to desi tvojoj tetki po majci?“ ”Ne, tako mi Allaha, o Božiji Poslaniče, učinio me Allah tvojim iskupom“, odgovori mladić. ”Tako ni drugi ljudi ne bi voljeli da se to desi njihovim tetkama po majci“, reče Poslanik. Tada je Allahov Poslanik stavio ruku na njega i zamolio: ”Gospodaru moj, oprosti mu grijehe, očisti njegovo srce i učini ga čednim.” (Ahmed, br. 22211. Šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim)
 
Što se tiče šerijatskih dokaza koji potvrđuju veličinu ovog grijeha, njih je mnogo, a spomenut ću ti samo neke, kako bi nam ostalo prostora i za ostalo što želimo napisati: Allahov Poslanik kaže: “Kada čovjek čini blud, iz njega izađe iman, i bude iznad njega kao oblak, pa kada prestane, vrati se svome sahibiji.” (Ebu Davud, Tirmizi od Ebu Hurejre, r.a., sahih) Šta misliš, dragi moj brate, da je te Allah usmrtio u tom stanju? Koja sramota na dunjaluku, a još gore kako na Sudnjem danu pred Gospodara bez imana?
 
Prenosi se da je Abdullah ibn Mes’ud rekao: ‘’Upitao sam Poslanika, s.a.v.s.: ‘Koji je najveći grijeh kod Allaha?’ ’Da Allahu pripišeš druga, a On te je stvorio’, reče. ‘Zatim?’, upitah ga. ‘Da ubiješ svoje dijete iz straha da će se hraniti sa tobom’, odgovori Poslanik, s.a.v.s. ‘Zatim?’, upitah ga. ‘Da počiniš blud sa komšijinom suprugom’, završi Poslanik, s.a.v.s.” (Buharija i Muslim, od Abdullaha ibn Mes’uda, r.a.)
 
Kada Uzvišeni Allah u Kur’anu govori o bludu, ne samo da zabranjuje blud, već zabranjuje i približavanje tom gnusnom činu: “I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!” (El-Isra, 32)
 
Od dokaza koji potvrđuju činjenicu da je blud jedan od najvećih grijeha, zbog svih štetnosti koje proizlaze iz bluda, kako po pojedinca tako i po društvo u kojem živi, jeste činjenica da je islam za bludnika propisao kaznu kakva nije propisana niti za jedan drugi grijeh, naravno pod određenim uvjetima koje su spomenuli učenjaci: za neoženjenog bludnika ili neudatu bludnicu, šerijatska kazna je stotinu udaraca bičem, a za oženjenog bludnika ili udatu bludnicu šerijatska kazna je kamenovanje do smrti.
 
Da li si razmišljao, dragi moj brate, zašto je Milostivi Allah propisao tako žestoku kaznu za blud, i pored toga što je Allah milostiviji prema Svojim robovima nego majka prema svome djetetu? Zbog težine i negativnih posljedica tog grijeha.
 
Drugo, gdje je tu pravda? Zamisli da tvoja supruga počini blud, kako bi se ti osjećao? Pa ako to ne možeš ni zamisliti, pa kako onda da čovjek čini nešto čime sam nije zadovoljan?! Dragi moj brate, Uzvišeni Allah te je počastio suprugom, omogućio ti da na halal način zadovoljiš svoje prohtjeve i strasti i kako ti to zahvaljuješ svome Gospodaru? Tako što činiš ono što je On strogo zabranio, iz koristi koja se samo vraća tebi. Šta misliš da si nakon bluda ustanovio da si to činio sa osobom oboljelom od side? Tvoj Gospodar ti je zabranio ono što korist donosi tebi, nikako Njemu, Uzvišenom i Veličanstvenom. Isto kao što se šerijatska kazna razlikuje u pogledu oženjenog i neoženjenog bludnika, isto tako i grijeh se razlikuje. Allah ti je omogućio da svoje prohtjeve zadovoljiš na halal način i ti to ostavljaš i činiš ono što je zabranjeno.
 
Zar spomenuta stvar nije čista nepravda i zulum prema tvojoj spuruzi, koja živi s tobom, čuva svoju čednost, a ti joj to uzvraćaš tako što bludničiš?! Pa zar se ne bojiš dove mazluma, onoga kome je nepravda nanesena? Allahov Poslanik kaže: “Boj se dove mazluma, doista između njegove dove i Allaha ne postoji pregrada.” (Buharija i Muslim)
 
Treće, dragi moj brate u vjeri, ostavljanje namaza je puno veći grijeh negoli činjenje bluda. Allahov Poslanik je ostavljanje namaza nazvao nevjerstvom. Tačno je da djela bez namaza ne važe. Allahov Poslanik je kazao: ”Prvo za što će rob polagati račune na Sudnjem danu jeste namaz, pa ako bude dobar, spasio se i uspio, a ako bude loš njegov namaz, propao je.“ (Tirmizi, od Ebu Hurejre, r.a., hadis je hasen)
 
Stoga se ne poigravaj sa svojim namazom! Redovno obavljanje namaza je odlika mu’mina, a njihovo neredovno klanjanje i zanemarivanje je veliki grijeh i svojstvo licemjera.
 
Četvrto, pored svih spomenutih stvari: da je ostavljanje namaza jedan od najvećih grijeha i blud isto tako, te da je blud stvar koju čovjek ne bi poželio nikome od svojih, da je za taj grijeh propisana strašna i žestoka šerijatska kaza (kamenovanje ili bičevanje), da je to zulum i nepravda – pitanje koje se samo nameće glasi: Ima li mogućnosti za pokajanje? Naravno da ima! Allahova milost je neizmjerno velika. Allah je vrata pokajanja i povratka Njemu ostavio neprestano otvorenim.
 
Kazao je Allahov Poslanik: “Zaista Uzvišeni Allah drži Svoju ruku ispruženu tokom cijele noći, primajući pokajanje onih koji su griješili danju, a danju pruža ruku, primajući pokajanja onih koji su griješili noću, tako sve dok Sunce ne izađe sa zapada.” (Muslim, od Ebu Musaa el-Eš’arija)
 
Uzvišeni Allah kaže u hadisi-kudsijju: ‘’O sine Ademov, kad god Me pozoveš i ponadaš Mi se, Ja ću ti sve oprostiti i na to se neću osvrtati. O sine Ademov, da tvoji grijesi budu toliki da dosegnu oblake na nebesima, a da Mi poslije zatražiš oprost, oprostio bih ti, i na to se ne bih osvrtao. O sine Ademov, da Mi dođeš sa grijesima koji bi Zemlju ispunili, i nakon toga Me sretneš ne pripisujući Mi sudruga, Ja bih te dočekao sa isto toliko oprosta.“ (Tirmizi, od Enes ibn Malika, r.a., hadis je hasen)
 
Dragi moj brate, vrata pokajanja su još otvorena, ali nemoj da te obmane veličina Allahove milosti i tvoja mladost. Koliko je mladića koji sanjare o budućnosti i dugom životu, a, siromasi, ne znaju da su njihovi ćefini već proizvedeni, čekaju na njega. Okreni se oko sebe i pogledaj – svaki dan mladi ljudi umiru. Ne dopusti sebi da odeš sa ovog svijeta a nisi se rasteretio težine tih gnusnih grijeha. Zahvali Allahu što te je poživio, što ti je ostavio mogućnost povratka i pokajanja.
 
Moj savjet ti je da požuriš Allahu, da se istinski pokaješ, da nastaviš sa činjenjem dobrih djela. Možda ti Allah daje posljednju šansu zbog tvog rahmeta prema siromasima, bijedi i jetimima. Moj savjet tebi je da posebnu pažnju posvetiš svojoj supruzi, u nadi da i to bude razlog Allahovog primanja tvoga pokajanja.
 
Dragi moj brate u vjeri, počni redovno klanjati svoj namaz i ničemu na dunjaluku ne daji prednost nad svojim namazom, ostavi se bluda i okreni novu stranicu svoga života. Želi drugima ono što želiš sebi. Trudi se da budeš od onih koji će biti u hladu Arša na Sudnjem danu kada neće biti drugog hlada osim Njegovog, a koji je obećan mladiću koji svoju mladost provede u pokornosti Allahu i što dalje od puta onih kojim je obećano, kao što je spomenuto u vjerodostojnom hadisu koji govori o kazni bludnika na Sudnjem danu, da će biti u ognju čiji je otvor tijesan, a njegovo dno široko, a u njemu će biti pomiješani obnaženi bludnici i bludnice, ispod kojih će biti vatra, pa kada ih dohvati, pokušat će da izađu, pa kada dođu do izlaza, Vatra će se smiriti pa će se vratiti u nju. (Buharija)
 
Ja sam više pažnje posvetio odgovoru na pitanje o problemu bluda ne zato što je blud veći grijeh, već što se iz tvog pitanja da primijetiti da ti je veoma teško da se ostaviš tog poroka, i ti si kroz pitanje stavio akcenat na tu tačku, a spomenuo si da si svjestan veličine grijeha ostavljanja namaza.
A Allah najbolje zna!
 
Pezić Elvedin, prof.

Večeras, 17. noć mjeseca ramazana, obilježava se Noć bitke na Bedru, Lejletul Bedr.


Druge godine po preseljenju Muhammeda a.s. iz Meke u Medinu, odnosno 624. godine, na Bedru se dogodila bitka koja je jedna od najpresudnijih pobjeda muslimana u istoriji. Ova bitka imala je presudan značaj za muslimane budući da su pobjedom nad daleko jačim neprijateljem dobili svoju punu prepoznatljivost kao zajednica u svijetu.

Povod bitke na Bedru bio je presretanje kurejševićke karavane od strane ashaba, koja se vraćala u Mekku iz pravca Damaska i nije bio planiran sukob većih razmjera. Pobjeda na Bedru je najava islama i muslimana kao svjetskog sigurnosnog i vojno-strateškog faktora, kao faktora koji će čuvati i braniti teritorijalni integritet i politički suverenitet zajednice muslimana.
Vjernici islamske vjeroispovijesti vjeruju da Bitka na Bedru simbolizira bitku između vjere i kufra, istine i zablude, kvaliteta i kvantiteta, i stvarne snage i fiktivne moći. Ona je pokazala da se čvrstom vjerom u Plemenitog Allaha i Djelitelja pobjede, mogu postići neočekivani rezultati i poraziti daleko jači, opremljeniji i brojniji neprijatelj.



Večeras će se u većini džamija i tekija širom Sarajeva i BiH obilježiti noć Lejletul Bedr u kojoj će vjernici imati priliku da prisustvuju predavanjima i učenju ilahija.

Propisi posta na putovanju

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Hamza b. Amr el-Eslemi upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Mogu li postiti na putovanju?” – a on je mnogo postio. “Ako hoćeš, posti, a ako hoćeš, ne posti!” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.[7]

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo na put u ramazanu i postio dok nije stigao u El-Usfan, a potom je zatražio posudu s vodom, pa ju je popio tako da ga svijet vidi i nije postio sve dok nije stigao u Mekku. Ibn Abbas je govorio: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad je na putovanju postio, a ponekad nije postio, i ko je htio, postio je, a ko nije htio, nije postio.” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.[8]

Enes b. Malik, radijallahu anhu, kazuje: “Putovali smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, i onaj ko je postio nije prigovarao onome ko nije postio, niti je onaj ko nije postio zamjerio onome ko je postio.” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.[9]


Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, kaže: “Učestvovali smo u vojnom pohodu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u ramazanu. Neki od nas su postili, a drugi nisu; postač nije prigovarao nepostaču, niti je nepostač nešto prebacivao postaču.” Smatrali su da je dobro postupio onaj ko ima snage pa posti, a da je također dobro postupio i onaj ko osjeti slabost pa ne posti. Hadis bilježi Muslim.[10]

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi: “Putovali smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, za Mekku i postili smo. Zaustavili smo se na jednom mjestu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: ‘Vi ste se, uistinu, približili vašem neprijatelju, pa ukoliko prekinete post, to će vas osnažiti.’ To je bila olakšica. Nakon toga neki od nas nastavili su post, a neki su ga prekinuli. Ponovo smo se zaustavili na drugom mjestu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potom je rekao: ‘Ujutro ćete se sukobiti sa neprijateljem, pa ukoliko prekinete post, to će vas osnažiti, pa prekinite post!’ To je bila naredba, pa smo prekinuli post.” Potom je Ebu Seid el-Hudri rekao: “Nakon toga postili smo na putovanju sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.” Hadis bilježi Muslim.[11]

Priča jednog pastira koja je rasplakala čitavo selo

Jednom pastiru koji je više od sedamdeset godina proveo čuvajući ovce na obližnjim padinama brda, državne su vlasti dodijelile penziju zbog toga što je kao pastir odlično obavljao svoj posao više od sedam decenija. Ovaj slučaj izazvao je medijsku pažnju, tako da su brojni novinari došli da intervjuiraju pastira, a jedan novinar upitao ga je:
“Možeš li nam ispričati neki poseban događaj koji si doživio u toku ovih svih godina?”
Starac je bio nervozan i nije se baš lagodno osjećao u razgovoru sa novinarima. On je bio nepismen i za novinare je samo čuo, ali nikad nije pročitao ni jedne jedine novine.

 
Starac je u svom životu imao brojne doživljaje i priče, ali činilo mu se da to nije baš nešto posebno što će zanimati novinare, mislio je da su to više priče za obične ljude, za djecu koja sjede kraj vatre. Ali, konačno se odvažio da ispriča jednu priču:
Kad sam imao dvadeset godina, u obližnjoj šumi našao sam jedno mršavo štene. Bilo je tako malo i umiljato da sam ga bez puno razmišljanja ponio kući. Nije trebalo mnogo, pa da ga puno zavolim. Gdje god bih išao, pas bi bio uz mene, dijelio sam s njim sve što sam imao. Pas je bio veoma inteligentan. Seljani bi me često izazivali, govoreći:
“To nije pas, to je vuk. Riješi ga se prije negoli te od njega zadesi kakvo zlo!”
Nisam ih slušao jer ljubav prema mom psu bila je duboko urezana u mom srcu. Pas je narastao, bio je velik i snažan, i kad bih nešto zaboravio u selu, slao bih ga nazad da mi to donese. Bio je to jedan pametan pas, pomagao mi je oko ovaca i brižno ih čuvao. Jedne kasne ljetne noći zrak je bio svjež, ali omoran, baš kao pred kišu. Ušao sam u baraku, koja je bila u šumi u neposrednoj blizini tora u kojem su se nalazile moje ovce, i legao sam u krevet i zaspao.
Ne znam koliko sam dugo spavao kada me iznenada probudilo strahovito i prodorno režanje. Nisam bio siguran da li sam budan ili još sanjam. Istrčao sam napolje da vidim šta se dešava. Moj pas sjedio je okrenut u pravcu mjeseca, koji je obasjavao tor, a sa njegove njuške kapala je svježa krv. Njegove su oči sijale kao dvije svjetiljke. Sve je djelovalo još nevjerovatnije kad sam pred njim vidio gomilu netom ubijenih i raskomadanih ovaca. Odmah sam shvatio šta se dogodilo…
Laganim koracima ušao sam u baraku, uzeo svoju pušku, koja je visila na zidu, i ponovo izašao vani. Bezosjećajno sam podigao svoju pušku, naslonio je na njegovu glavu, glavu moga vuka. Nije se uopće pomjerao. Baš kao da je osjećao krivicu zbog pronevjere obećanja i truda koji sam uložio na njega. Povukao sam okidač i on se sručio na zemlju.
Da bih spasio nešto ovaca, sišao sam u selo da pozovem pomoć. Bilo me prilično sramota seljana, jer ih nisam slušao kad su me upozoravali. Kad smo izdvojili napola pojedene ovce, ne možete ni zamisliti kako sam se šokirao kad sam između mojih rastrganih ovaca našao zaklana tri velika vuka i jednu vučicu… Moje se srce cijepalo, a moje su se oči napunile suzama. Ja sam ubio nedužno biće, ubio sam svog istinskog prijatelja. Posumnjao sam u nedužnog i iskrenog…
Već je od toga prošlo preko šezdeset godina, ali to nikako ne mogu da zaboravim, sjećam se kao da je bilo danas. Iz toga sam naučio jednu lekciju, a to je da u svojim prsima ne nosim sumnju ni prema kome. Platio sam debelu cijenu, izgubio sam nešto što nikad više neću moći da vratim.
Izvor: NUM

Najhrabriji dječak 21. vijeka: Braneći svoju porodicu ubio 14 američkih specijalaca

Njujork Tajms je objavio članak u kom je za „najhrabrijeg dječaka 21. vijeka“ proglasio unuka pokojnog predsjednika Iraka, Sadama Huseina. Ovo je njegova priča.
Ubio je 14 NATO vojnika, braneći svoj dom. Ovaj dječak po imenu Mustafa Husein iz Iraka je četrnaestogodišnji unuk Sadama Huseina koji je bio i posljelednja osoba s oružjem u rukama tokom invazije SAD-a na Irak.


On se čvrsto odupirao američkim specijalcima prilikom napada na vilu Navafa Šeik Zidan. U trenutku pogibije on je bio jedina živa osoba u kući, a pored njega su ležala beživotna tijela oca Kusaia, ujaka Udaja i telohranitelja Abdel-Samla. Prema iskazima američkih vojniika koji su bili uključeni u operaciju, kada su provalili u kuću, mladi Mustafa Husein otvorio je na njih vatru iz mitraljeza, a američka jedinica od oko 400 vojnika koja je učestvovala u opsadi vile od tog trenutka je bila blokirana.
Kada su mu pred očima amerikanci ubili oca i ujaka, dječak je uzvratio i ubio je 14 američkih marinaca.
Borba sa u unukom Sadama Huseina trajala je oko šest sati. Kada su Amerikanci ubili malog Mustafu, nisu mogli povjeruju da ih je toliko vremena držao jedan mali dečak.
Na kraju članka o Mustafi Huseinu novinar Njujork Tajmsa Robert Jeisk piše:
„Da smo mi imali nekoga kao što je ovaj dečak, izgradili bismo mu spomenik u svakom gradu. Svuda bi se pričalo o njegovoj hrabrosti, bio bi uzor za mlađe generacija, sada i u budućnosti – za sva vremena!“