Bismillah

Bismillah

Melek Džibril donosi Objavu



MELEK DŽIBRIL DONOSI OBJAVU “IKRE”

 
Kad Resulullah napuni četrdesetu godinu, koja se smatra godinom čovjekove zrelosti,a kažu da su u tim četrdesetim godinama poslanici dobivali Objave, počeše se javljati znaci poslanstva i u normalnom životu. Prvi tragovi su bili snovi - er - ru’ja. Snovi su mu bili jasni i čisti kao jutarnje svitanje. Snovi su mu se pojavljivali punih šest mjeseci, a poslanstvo je trajalo dvadeset tri godine. Ova ru’ja predstavlja jedan dio od četrdeset šest dijelova poslanstva.
Trećeg ramazana Resulullahove, a.s., osame u pećini Hira, Allah, dž.š., odluči da spusti svoju milost na zemlju, da čovječanstvo počasti poslanstvom, pa posla Muhammedu, a.s., Džibrila, meleka s ajetima iz Kur’ana. Uz kalendarske proračune i postojeće dokaze,mi možemo tvrditi da je objavljivanje Kur’ana počelo u ponedjeljak, dvadeset prvogramazana, navečer, što odgovara desetom avgustu, 610. godine po kalendaru. Resulullah,a.s., tada je imao tačno četrdeset mjesečevih godina i šest mjeseci i dvanaest dana, ili oko trideset i devet sunčanih godina i tri mjeseca i dvadeset dva dana.Aiša, r.a., pripovijeda nam priču o samom događaju, o svjetlosti koja je počela rastjerivati tminu i mrak nevjerstva i zablude. Putem te svjetlosti poče se mijenjati tok života i sudbina historije.

Prvi vid Objave Resulullahu, a.s., bio je “er - ru’ja - es salika”, istinito snoviđenje. Ti snovi dolazili su poput svitanja zore, a odmah poslije toga želio je da se osami, i to je činio u pećini Hira. Svaki put je bivao pobožniji i bogobojazniji. Predavao bi se ibadetu po nekoliko noći, a prije odlaska u Hiru opskrbio bi se kod kuće, obiđao bi h. Hadidžu, r.a., pa tek onda otišao u osamu. To je trajalo do pojave meleka, koji dođe Resulullahu, a.s., u pećini Hira. Džibril mu reče: “Uči!”, a Muhammed, a.s., odgovori: “Ja ne znam učiti”, pa nastavi: “Zatim me uze, pa me privuče sebi, a zatim me odmaknu od sebe. To uradi jako i snažno tri puta, a nakon trećeg puta reče: ‘Uči, čitaj, u ime tvoga Gospodara koji stvara, stvara čovjeka od ugruška. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.’”

 
Resulullah, a.s., vrati se uzbuđen i usplahiren, uđe kod h. Hatidže, r.a., i reče: “Prekrijte me, prekrijte me!” Smiriše ga dok ne ode od njega strah, zatim reče h. Hatidži, r.a.: “Šta mi se desi!” i ispriča joj novost i reče: “Strahovao sam za se”, a h. Hatidža, r.a., mu reče: “Ne, ne tako mi Allaha, Allah te nikad neće osramotiti. Ti si čovjek, koji posjećuje rodbinu,stječe za siromahe,ugosti gosta i uvijek pomaže i ustrajava na istini.
H. Hatidža ode s Muhammedom, a.s., kod svoga amidžića, koji se zvao Vereka ibn Nevfel ibn Esad ibn Abdul Uza, On je u predislamsko doba primio kršćanstvo i znao je pisati na hebrejskom, te je prepisivao Indžil. On je bio slijep i sijed. Zatekli su ga kako prepisuje El - kitabul - ibranijj.
Prepisivao je Evanđelje na hebrejski jezik. Bio je sijed slijep starac. Hatidža, r.a., mu reče: “O amidžiću, čuj priču sina svoga brata!”, pa mu Vereka reče: “Pričaj, moj bratiću,šta ima?” Resulullah, a.s., obavijesti ga o događaju koji se zbio u pećini Hira. Vereka ga saslušaše i reče:
“Ovo je bio Božiji povjerenik kojeg je Allah poslao i Musau. Kamo sreće da sam mlađi,da hoću, bogd’o, biti živ, kada te tvoj narod bude progonio!” A Resulullah, a.s., reče: “Zar će me oni progoniti?” “Da! Znaj da ni jedan, koji je dolazio s ovim kao ti, nije bio bez neprijatelja. Ako dočekam taj dan, svesrdno ću ti pomoći!” Međutim, uskoro je Vereka umro, a Objava je zastala.

Prenose Taberanija i Ibn - Hišam neke dopune, koje su od koristi, na primjer, da je Resulullah, a.s., nakon Objave, izašao iznenađen iz Hire - pećine, pa se odmah vratio nazad i da je nakon kraćeg boravka otišao u Meku. Tabersnijino predanje baca zračak na uzrok njegovog izlaska; evo tog teksta:
“Rekao je Resulullah, a.s., nakon govora o dolasku Objave:
‘Meni su, od Allahovih stvorenja, bili najmrži pjesnik i luđak. Nisam volio ni da ih vidim. Rekao sam Kurejšijama, da meni o njima nikada ne pričaju! Ako to učine popet ću se na uzvisinu brda, bacit ću se s nje i ubiti se, pa ću se odmoriti!’ Zatim nastavi:
‘Izašao sam da to i učinim, pa kada dođoh nasred brda, čuh glas s nebesa kako
govori: - O Muhammede! Ti si Allahov Poslanik, a ja sam Džibril!’ Zatim reče: ‘Podigoh glavu u nebo i ugledah Džibrila u liku čovjeka. Vidjeh mu samo noge na horizontu. On reče: - O Muhammede, Ti si Allahov Poslanik, a ja sam Džibril!’ Poslanik, a.s., reče: ‘Stadoh i počeh gledati u njega, pa me to odvrati od moje ranije nakane; niti krenuh naprijed,a ni nazad. Stalno sam pokušavao svratiti pogled s njega na drugu stranu neba, ali gdje god bih okrenuo glavu, svagdje je bio on. Tako sam stajao u mjestu, ni naprijed ni nazad,sve dok Hatidža ne posla po mene da se vratim. Glasnici su došli i vratili se kući, a ja se nisam mogao maknuti s mjesta. Zatim Džibril ode, a i ja se vratih svojoj porodici. Kad stigoh kući, sjedoh uza samu Hatidžu i naslonih se na nju, pa mi ona reče: - O Ebu Kasime, gdje si bio? Tako mi Allaha, poslala sam ih da te traže po čitavoj Meki i ne nađoše te!


Ja joj potom ispričah šta sam vidio. Ona reče: - Obraduj me, o amidžiću, i ustaj. Tako mi Stvoritelja, želim da budeš Poslanik ovom ummetu.
Zatim ona ustade i pohiti kod Vereke, pa i njega upozna s događajem, a Vereka joj odgovori: - Kuddusun, kuddusun! Allahu, Allahu, tako mi Onoga u čijim rukama je moj život,Muhammedu je došao Allahov povjerenik, koji je dolazio Musau. On je Poslanik ovogaummeta (naroda). Reci mu, o Hatidža, neka bude čvrst i postojan!’
Hatid`a, r.a., vrati se i prenese mu Verekine riječi. Kad je Resulullah, a.s., okončao boravak u pećini Hira, vrati se u Meku. Srete ga Vereka i nakon što je čuo od Resulullaha,a.s., priču, reče:
‘Tako mi Onoga u čijim je rukama moj život, ti si poslanik ovog ummeta! Došao ti je Allahov povjerenik,koji je dolazio i Musau."